Sehvi sedžda je propisana kako bi se njome dopunila manjkavost namaza, koja se desi kod izostavljanja jednog ili više vadžiba u namazu, nenamjerno. Ne obavlja se zbog izostavljanja sunneta u namazu, jer se namaz ne može opisati kao manjkav ukoliko se izostavi sunnet. Namaz je pokvaren ako se izostavi farz i ne može se ispraviti sehvi sedždom.
Inače, to su dvije sedžde koje se obavljaju na kraju namaza. Bolje je da se obave poslije prvog selama. Dozvoljeno je i prije selama, ali je pokuđeno (mekruh tenzihi). Zabilježeno je u sunnetu da je Poslanik ( a.s.) činio sedždu prije selama, a isto tako i poslije selama. Abdullah ibn Mes'ud bilježi da je Poslanik ( a.s.) rekao: Ako neko od vas posumnja u toku svog namaza, neka se potrudi da sazna pravo stanje i neka ga dovrši i preda selam, a zatim neka učini dvije sedžde.
Od Abdullaha ibn Dža'fera se bilježi merfu' hadis: Ko posumnja u svoj namaz neka učini dvije sedžde poslije selama.
Obavezno je ponovo proučiti tešehhud (Et-tehijjatu i salavate) poslije izvršene sehvi sedžde, jer se prvi tešehhud briše sehvi sedždom. Od Imrana ibn Husa jna se navodi da je Poslanik ( a.s.) klanjao s njima i da je pogriješio, pa je načinio dvije sedžde, zatim ponovo proučio tešehhud i predao selam.
Abdullah ibn Mes'ud (r.a.) prenosi merfu' hadis: Kada si u namazu i posumnjaš u to da li si klanjao tri ili četiri rekata, a preovladuje kod tebe mišljenje da si, ipak, klanjao četiri, proučit ćeš tešehhud. Zatim ćeš učiniti dvije sedžde na sjedenju prije selama, onda ćeš ponovo proučiti tešehhud, a potom predati selam.
Ako bi klanjač predao selam odmah poslije ustajanja sa sehvi sedžde, time bi izostavio jedan vadžib. Namaz mu ne bi bio pokvaren, ali bi time načinio vrlo pokuđenu stvar (mekruh tahrimi).
Nije obaveza izvršiti sehvi sedždu, ako izađe sunce poslije predaje prvog selama u sabah-namazu ili u ikindije-namaza ako sunce pocrveni. Također, neće se izvršiti sehvi sedžda ako se nešto ispriječi što ne dozvoljava upotpunjavanje namaza poslije selama. To mogu biti, naprimjer, namjerno kvarenje abdesta i svaka radnja koja kvari namaz. Obaveza klanjača je da ponovi namaz, ako se ne obavi sedžda njegovom krivicom, kao naprimjer, ako namjerno pokvari abdest poslije selama, a prije sehvi sedžde.
Muktedija je obavezan da učini sehvi sedždu zajedno sa svojim imamom, zbog njegove greške, ali ne i zbog svoje. Kada bi učinio sedždu samo za sebe, odstupio bi od slijeđenja imama. Stoga, njegova je obaveza da ponovi namaz u kojem je napravio pogrešku, klanjavši za imamom, zbog postojanja manjkavosti u namazu i nemogućnosti njenog ispravljanja sehvi sedždom. A tu manjkavost ne može ispraviti zbog toga što je obavezan slijediti imama.
Mesbuk, klanjač koji je zakasnio na namaz od njegovog početka sa imamom, a prispio· je na njegov drugi dio, učinit će sehvi sedždu sa imamom prije nego što ustane da naklanja ono što je propustio zbog kašnjenja. Ako bi mesbuk načinio pogrešku u onome dijelu namaza koji sam treba da naklanja, učinit će sehvi sedždu, također. Nije dovoljna sehvi sedžda koju je učinio zajedno sa imamom zbog greške koju je učinio imam, jer je on, nakon što je imam predao selam, postao osoba koja samostalno obavlja namaz. Ako bi mesbuk predao selam u zaboravu ili greškom prije imama ili zajedno s njim, nije obavezan činiti sehvi sedždu, jer je muktedija, ali ako bi predao selam poslije njega, obaveza mu je da učini sehvi sedždu.
Ako bi predao selam zaboravivši da je dužan učiniti sehvi-sedždu, ili glavnu sedždu, ili sedžde-tilavet, obavezan je da ih učini sve dok je u džamiji, pa čak ako bi se i okrenuo od Kible, jer je cijela džamija jedan prostor, pa će se vratiti i nadoknaditi propušteno. To neće učiniti onda kada poslije selama uradi nešto što mu onemogućava da nadoknadi propušteno, kakvi su razgovor, smijanje, namjerno gubljenje abdesta, ili pak, izlazak iz džamije. Ako bi predao selam, a zna da treba učini učiniti sehvi sedždu, on će je i učiniti. Ako, pak, preda selam, a zna da je trebao učiniti (glavnu) sedždu ili sedždei-tilavet, nije mu ispravno da to učini poslije selama.
Ko zaboravi prvo sjedenje u farz-namazu ili vitr-namazu, vratit će se na sjedenje ukoliko se nije u potpunosti ispravio. Ako se vrati nakon što se u potpunosti ispravio neće mu biti pokvaren namaz, jer višak stajanja u namazu ne narušava njegovu ispravnost.
Ko pođe na kijam iz zaborava i greškom, pa se vrati, a bio je bliži kijamu, tako što mu se donja polovina tijela ispravila, učinit će sehvi sedždu, a ako je bliži sjedenju, neće je učiniti.
Ako zaboravi zadnje sjedenje i ustane na peti rekat u namazu koji ima četiri rekata, ili ustane na četvrti rekat u namazu koji ima tri rekata, ili na treći u sabah-namazu, vratit će se na sjedenje ukoliko nije učinio sedždu u rekatu u kojem je ustao na stajanje, zato što nije u potpunosti ostvaren njegov izlazak iz farz-namaza, pa će zatim učiniti sehvi sedždu.
A l i, ako učini sedždu u rekatu u kojem je ustao na stajanje iz greške i zaborava, izaći će iz farz-namaza u kojem je bio. Njegov namaz će postati nafilom i pridodat će mu još jedan rekat da ih bude paran broj. Ne treba činiti sehvi sedždu, jer se neispravnost ne može popraviti činjenjem sehvi-sedžde.
Ako ustane na stajanje u rekatu koji je višak u zaboravu, nakon što je bio na posljednjem sjedenju, vratit će se na sjedenje kada se sjeti da nije učinio sedždu na tom rekatu koji je višak. Ako bi učinio sedždu na tom rekatu, njegov farz-namaz ne bi bio pokvaren zbog postojanja posljednjeg sjedenja. On će dodati još jedan rekat tom rekatu koji je višak, ako hoće, kako bi mu to bila nafila. Sehvi-sedždu će učiniti u oba slučaja: u prvom, jer je zakasnio sa predajom selama, a u drugom, jer ga je izostavio. Značajno je spomenuti da se ova dodatna nafila ne može smatrati kao sunnet, koji dolazi poslije farza, jer u sebi nije sadržavala početni tekbir.
Obavezno je učiniti sehvi-sedždu, ako se izostavi veći dio Fatihe. Ako bi i počeo s učenjem ajeta iz sure prije Fatihe, pa se zatim sjetio da je zaboravio Fatihu, proučit će je i ponoviti suru. Zatim će učiniti sehvi-sedždu zbog kašnjenja s izvršenjem vadžiba u njegovom vremenu. Ako bi ponovio Fatihu, ili jedan njen dio dva puta u jednom od prva dva rekata, prije sure, učinit će sehvi sedždu.
Ako zaboravi suru, pa se sjeti na ruku'u ili kada se podigne sa njega prije sedžde, vratit će se i proučiti suru, ponovit će rekat i učiniti sehvi sedždu.
Ako zaboravi Kunut-dovu, neće se vratiti na rekat zbog gubljenja prostora za nju, a ako bi se i vratio na ruku', neće mu biti doveden u pitanje rekat, jer je Kunut-dova vadžib, pa se njime ne može dovesti u pitanje farz. Učinit će sehvi sedždu u svakom slučaju, zbog izostavljanja vadžiba ili kašnjenja sa njegovim obavljanjem.
Ako bi imam proučio naglas koliko je dovoljno za ispravnost namaza u namazu u kojem se uči u sebi ili učio u sebi u namazu u kojem se uči naglas, obavezan je učiniti sehvi sedždu. Ne treba činiti sehvi sedždu ako se izgovori naglas nešto drugo, a ne učenje. Također, nema sehvi-sedžde ako neko ko klanja pojedinačno prouči nešto naglas, a što se inače uči u sebi. To je qbaveza samo imama, jer obaveza ( vadžib) učenja naglas ili učenja u sebi je specifičnost imama, a ne i pojedinca.