Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
četvrtak, 13. zu-l-ka'de 1447. h. g./ 30. 04. 2026. god.
296. Vrijednost i važnost vremena!?
El-Hasan ibn Alevijjete je kazao: „Ne plačem zbog smrti da mi sada dođe, nego plačem zbog trenutka vremena koji mi prođe!?“
Ovom mudrošću se ukazuje na vrijednost i važnost vremena koje provodimo na ovom svijetu. Jer,
Život je kratak!
A dok je života na ovom svijetu čovjek radi za vječni beskrajni život.
Svako sam sebe vara i obmanjuje, ko ovaj život bude provodio i trošio na stvarima koje mu neće koristiti u drugom beskrajnom životu, poslije smrti.
Takvi obično vide i svaki dan svojim očima gledaju stvarnu i potpunu istinu, ali je zanemaruju.
A stvarna je i potpuna istina da smo krajnjem cilju, smrtnom času, svaki dan sve bliži!
Ko god ne iskoristi ove ograničene trenutke, sate i dane i treba da plače, jer su mu prošli i ne može ih vratiti niti nadoknaditi!
Zato Ibnu Alevijjete reče da on ne plače zbog smrti koja mu dolazi, jer smrt je istina koja će neminovno desiti se, pa zbog toga nema fajde, nema koristi plakati.
Svaka duša će smrt okusiti!
Nako smrti nema obaveza, nema rada i privređivanja!
Ali, autor izreke plače zbog svakog trenutka vremena koji mu prođe a ništa korisno ne uradi, jer će i zbog toga biti pitan i pozvan na odgovornost nakon smrti.
Ukazujući na važnost i vrijednost vremena Allah Uzvišeni se kune jutrom, kune se ranom zorom, kune se vremenom i ukazuje nam na ljude koji ne koriste vrijeme kako treba nego ga gube i upropaštavaju, pa objavljuje:
„Čovjek, doista, gubi. Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ (El-Asr, 2-3)
Muhammed, alejhisselam, je vrlo slikovito objasnio da su : „Mnogi ljudi obmanuti i prevareni sa dvjema blagodatima: zdravljem i slobodnim vremenom!“
Jedne druge prilike je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:
“Neće se čovjek ni pomjeriti na Sudnjem danu sve dok ne bude upitan za četvero:
1. Za svoj život u što ga je proveo,
2. Za svoju mladost u čemu ju je proveo,
3. Za svoj imetak, kako ga je zaradio i u što ga je potrošio,
4. I za svoje znanje, da li je radio po njemu.”
Zato svako od nas, svaki čovjek bi trebao da iskoristi svaki trenutak vremena i u privređivanju dobra ga provede kako ne bi plakao kada ne mogne raditi.
Gospodaru, sačuvaj nas i sve one koje volimo, učini čestitim one koje porodismo, a džennet mjestom boravka za one bez kojih ostadosmo.
Nazif Garib