Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
Nedjelja, 12. safer 1448. h. g. / 26. 7. 2026. godine
380. Potcjenjivanje grijeha i uzdizanje vlastitih dobrih djela!?
Ibnul Kajjim je kazao: „Da rob potcijeni svoj grijeh –
to je grijeh, kao što je i to da svoja dobra djela smatra velikim – također grijeh.“
Dvije su velike mahane koje presijecaju put onima koji hode ili koračaju ka Allahu, Uzvišenom.
Prva je potcjenjivanje grijeha, a druga precjenjivanje i uveličavanje vlastitih dobrih djela.
Potcjenjivanje grijeha znači da čovjek svoj grijeh i prijestup smatra beznačajnim.
To je sama srž drskosti prema Allahu i jasan znak nepoznavanja veličine Onoga prema kome se grijeh čini i prava koja On ima.
Takav odnos predstavlja jednu vrstu suprotstavljanja Allahu, Uzvišenom, jer onome ko grijeh smatra malim njegovo činjenje postaje lahko i srce ga ne doživljava ozbiljno.
To je znak slabe svijesti o Allahu, Uzvišenom, nemara prema činjenici da On sve vidi te znak nebrige zbog kršenja Njegovih naredbi.
Zato je potcjenjivanje grijeha samo po sebi grijeh.
Onaj ko razmišlja o Allahovoj veličini, ko je svjestan Njegove uzvišenosti i veličanstva, ko razmišlja o Njegovoj neizmjernoj dobroti i blagodatima kojima ga je obasuo bez ikakve njegove zasluge, ne bi smio gledati na to da li je grijeh „mali“ ili „veliki“.
Svaka neposlušnost prema Allahu je velika.
Ispravno poimanje grijeha pokazuje da je srce svjesno Allahove veličine, uzvišenosti i moći.
Ono također ukazuje na postojanje iskrenog kajanja i odbojnosti prema grijehu.
Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je:
„Vjernik svoje grijehe gleda kao da sjedi ispod brda koje se svakog trenutka može obrušiti i zatrpati ga.
A griješnik gleda na svoje grijehe kao da je muha proletjela ispred njegova nosa.“
Druga velika mahana jeste gledanje u vlastita dobra djela, njihovo uveličavanje, zadovoljstvo njima i oslanjanje na njih.
Precjenjivanje ibadeta dovodi čovjeka do samodopadljivosti, divljenja vlastitim djelima i osjećaja kao da je time zaradio ili zaslužio neka prava kod Allaha, Uzvišenog.
Takvo što umanjuje, pa i uništava, vrijednost dobrih djela.
Kada se čovjeku njegova dobra djela učine velikim i značajnim, to je pokazatelj da je nečim udaljen od istinske spoznaje Allaha, Uzvišenog, i da ne poznaje dovoljno ni Njega ni ono što Mu istinski pripada.
Uzvišeni Allah ukorio je one koji su to što su muslimani i što rade dobra djela smatrali velikom zaslugom, a zanemarili su vrlo bitnu činjenicu, a to je da je upravo Allah Taj koji im je podario blagodat upute.
Allah, Uzvišeni, objavio je:
„Oni ti prebacuju što su primili islam. Reci: 'Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio…'“ (El-Hudžurat, 17)
Gospodaru, očisti naša srca, pokrij naše mahane, oprosti naše grijehe, sačuvaj nam naše drage i udalji od nas nevidljivo zlo, našim djelima podari lijep završetak te nas sjedini s našim roditeljima, djecom i voljenima u džennetskom Firdevsu.
Nazif Garib