Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
Nedjelja, 27. muharrem 1448. h. g. / 12. 7. 2026. godine

368. Bogobojaznost i samodopadljivost, uobraženost!?

Mesruk ibnul Edžde' je kazao: „Čovjeku je dovoljno znanja i spoznaje ako bude bogobojazan, a dovoljno je da se vidi koliko je neupućen i neznalica ako bude zadivljen svojim djelima i postupcima!“

Istinskim znanjem smatra se znanje koje čovjeka vodi ka spoznaji Allaha Uzvišenog i bogobojaznosti te ga podstiče da radi dobra djela.

Ko takvo znanje posjeduje može se smatrati alimom, učenim čovjekom. Jer,

najvrjedniji rezultat ili plod znanja jeste spoznaja Allaha Uzvišenog i bogobojaznost.

S druge strane, znanje koje čovjeka ne vodi ka ovom cilju bezvrijedno je i bit će svjedok protiv čovjeka!

Ibnu Mes'ud, radijallahu anhu, kazao je: „Nije znanje znati mnogo citata, nego je znanje biti bogobojazan!“

A Hasan el-Basri je govorio:

„Kada čovjek želi steći korisno znanje, onda gleda da li će ga to znanje učiniti bogobojaznim u njegovom govoru, njegovim pogledima, njegovoj pobožnosti, njegovoj čestitosti i njegovim pokretima!“

Allah Uzvišeni je objavio:

„…i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur'an istina od Gospodara tvoga, pa u nj povjerovali i da mu srca njihova budu sklona...“ (El-Hadždž, 54)

A neznanje!?

Najveće neznanje, pa i glupost, jeste biti uobražen i zadivljen svojim postupcima.

Uobražen i sobom zadivljen čovjek misli da je sve što radi rezultat njegove lične sposobnosti, vrijednosti i dobrote.

Takav čovjek nije svjestan svoje slabosti i nemoći, niti je svjestan Allahove veličine, dobrote i milosti!

Na tom tragu je mudra izreka Mutarrifa ibn Abdullaha Eš-Šuhajra koja u prijevodu glasi: „Da legnem sav smoren i da se probudim u stanju pokajanja draže mi je nego da legnem odmoran, a ustanem uobražen, diveći se samom sebi!“

To što smo ja i ti na uputi i Pravom putu nije rezultat naše vrijednosti i veličine, nego je to rezultat Allahove milosti koja je i nas obuhvatila.

Tu Svoju naklonost i milost prema meni i tebi Allah Uzvišeni može uskratiti u svakom trenutku!

Zato se ne bismo trebali zanositi svojim dobrim djelima, a posebno ibadetima.

Ali isto tako ne bismo smjeli nikoga smatrati manje vrijednim od sebe niti ga odbacivati!

Jer,

da Allah Uzvišeni meni i tebi nije ukazao Svoju milost, ja i ti bismo bili poput tog nekog drugog!

Allah Uzvišeni je, govoreći o Vjerovjesniku, alejhisselam, objavio: „A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio.“ (El-Isra', 74)

A šta je tek sa mnom i s tobom?!

Gospodaru, nadoknadi nam sve što se poremetilo u našim dušama, svu imovinu koju izgubismo ili bez koje ostadosmo, izliječi sve što je zadesilo srca naša i ne dozvoli da budemo muhtači bilo kome drugome osim Tebi.

Gospodaru, pokaži nam radost koja dolazi, obaspi srećom i radošću naša srca i udalji od nas svaki teret.

Nazif Garib