Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
ponedjeljak, 13. safer 1448.h.g./ 27.07.2026.god.
381. Kako čovjek gleda na svoja dobra djela, a kako na svoje grijehe i nevaljala djela!?
Ibnul Kajjim je kazao: „Kada god čovjek na svoja dobra djela gleda kao nešto malo minorno tada postaaju velikim kod Allaha. A kada god u tvojim očima tvoja dobra djela budu velika kod Allaha su minorna (bezvrijedna). A loša djela i grijesi su suprotno od spomenutog!?“
Jedna od pogubnih pojava koje mogu zadesiti čovjeka u odnosu prema svojim djelima jeste da ih stalno gleda, da ih smatra velikim, da bude zadovoljan njima i da se na njih oslanja.
Ko na vlastite ibadete gleda kao nešto veliko to onda rađa samodopadljivost, divljenje vlastitim djelima i osjećaj da se zbog njih ima pravo na Allahovu nagradu, a to je ono što poništava vrijednost djela.
Razborit i istinski spoznavaoc Allaha jeste onaj kome se njegova dobra djela čine malim, a grijesi velikim. Jer,
Što rob više uvećava svoj grijeh u vlastitim očima, to mu Allahova milost i oprost izgledaju veći.
A što grijeh smatra beznačajnim, to mu Allahova uzvišenost i veličina pokazuju koliko je taj grijeh zapravo ozbiljan, velik i težak.
Ko istinski spozna Allaha, spozna sve što Mu pripada i ono što Njegova veličina zahtijeva od robovanja, taj svoja dobra djela vidi neznatnim i bezvrijednim.
Shvata da ona sama po sebi nisu dovoljna da ga spase od Allahove kazne i da robovanje koje dolikuje Allahu predstavlja mnogo uzvišeniji stepen od onoga što je on ostvario.
Zbog toga, što više čini dobrih djela i ibadeta, te sve manje ih smatraj vrijednim. Jer,
Što je čovjek više pokoran Allahu i što više čini dobra djela i ibadet, tada mu se otvaraju vrata spoznaje Allaha i blizine Njemu.
Suprotno tome, kada rob svoja dobra djela vidi velikim i zadivljen je njima, to je znak da je zastor između njega i Allaha, da Ga nije istinski spoznao niti je spoznao šta Allah zaslužuje od robovanja.
Uzvišeni Allah je ukorio one koji su svoje življenje islama smatrali svojom velikom zaslugom, a zaboravili su da je to prije svega Njegova blagodat i dobročinstvo.
Allah Uzvišeni je objavio:
„Oni ti prebacuju što su primili islam. Reci: "Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio…” (El-Hudžurat, 17)
Što se tiče grijeha, čovjek rob – shodno svojoj spoznaji Gospodara i spoznaji vlastite duše – svoje grijehe vidi i smatra velikim.
To proizlazi iz njegove svijesti o Allahovom pravu, o vlastitom nemaru u njegovom življenju i o tome da nije ispunio ono što dolikuje Allahu niti Mu je robovao na način koji On voli i kojim je zadovoljan.
Zato se može dogoditi da uz veliki grijeh budu prisutni stid, skrušenost, duboko kajanje i svijest o njegovoj težini, pa ga to približi statusu malog grijeha u pogledu posljedica po srce.
S druge strane, uz mali grijeh mogu biti prisutni nedostatak stida, ravnodušnost, odsustvo straha i ustrajavanje u njemu, pa ga to uzdigne na stepen velikih grijeha, pa čak i među njihove najteže oblike.
Gospodaru, sačuvaj nas i poštedi takve svijesti i odnosa prema Tvojim propisima! Amin!
Nazif Garib