Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
Ponedjeljak, 28. muharrem 1448. h. g. / 13. 07. 2026. god.
368. Samodopadljivost ibadetima i dobrim djelima!?
Muverrik El-Idžli je kazao: „Bolje je ne raditi ibadete (i dobra djela) negoli ih raditi i sam se sebi zbog toga diviti!?“
Ako Allah Uzvišeni nekom daruje znanje (ilum), ili mu podari uspjeh u izvršavanju ibadeta, ili mu daruje lijepu nafaku, ili snagu, ili djecu, neka ima na umu da su te blagodati Allahov dar njemu te da on sam nema u tome nekog udjela.
Zato nije u redu i čovjek nema pravo da poriče bilo koju blagodat, a onda da se sam sebi divi zbog Allahovih darova njemu, kao da je on sam zaslužan za takve darove!?
Ko god radi nešto od ibadeta, pa se bude sam sebi divio i hvalio, ili samo prepričavao kako je noć proveo u namazu i zikru dok su drugi spavali; ili bude osjećao zadovoljstvo i sebi se bude divio jer je plakao dok je noću ibadetio i Kur'an učio; ili bude osjećao zadovoljstvo jer je radio dobra djela koja nisu drugi ljudi... tada neće imati nikakve fajde od tih svojih ibadeta i dobrih djela, niti će za to biti nagrađen.
Naprotiv, svojim divljenjem zbog ibadeta i dobrih djela koja radi samo priziva Allahovu srdžbu!
S druge strane, Allah Uzvišeni posebno ističe čovjeka koji radi ibadete i dobra djela, ali ipak strahuje da mu to ne bude kabul kod Njega Uzvišenog: „I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.“ (El-Mu'minun, 60–61)
Mutarrif je mudro kazao: „Da legnem sav smoren i da se probudim u stanju kajanja draže mi je nego li da legnem odmoran, a ustanem uobražen, diveći se samom sebi!?“
Gospodaru, dobro nam učini dostupnim, makar u našim očima bilo i nemoguće.
Gospodaru, molimo Te da nam podariš snagu vjere, berićet u životu, zdravlje u tijelu i obilnu nafaku.
Nazif Garib