Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
srijeda, 15. safer 1448.h.g./ 29.07.2026.god.
383. Stanje srca!?
Abdullah ibnu Mesud, radijallahu anhu, je kazao: „Srca imaju svoje trenutke kada su čila i poletna, ali i trenutke kada su nevoljna i klonula. Iskoristite ih kada su ispunjena željom i poletom, a popustite ih kada ih obuzmu slabost i klonulost.“
Ova mudrost opisuje stanje srca i duše u različitim prilikama i životnim situacijama, te podstiče da se iskoriste prilike kada je čovjek pun elana, volje i želje za ibadetom.
Tada treba pojačati odgovornost prema obavezama (farzovima) i povećati dobrovoljna djela, ustrajati u što većem obliku pokornosti i nastojati nadoknaditi ono što je ranije propušteno ili u čemu se bilo nemarno.
Ponekad, međutim, srce zapadne u stanje slabosti, nemarnosti i lijenosti.
U takvim trenucima čovjek ne treba previše opterećivati sebe dobrovoljnim ibadetima i dodatnim djelima.
U takvom stanju čovjek treba uzeti onoliko odmora koliko mu je potrebno da svoju dušu odmori, ali ne dozvoliti da se propusti bilo koji farz ili obavezna dužnost.
A kada malaksalost popusti treba iznova ojačati svoju odlučnost da se ustraje na Pravom putu, a potom nastaviti dalje.
Takva stanja srca i duše su prirodna i sastavni su dio ljudske prirode, kao što i tijelo prolazi kroz različita i slična stanja.
U tome se kriju mnoge mudrosti čije potpuno značenje zna samo Allah Uzvišeni.
Među njima su razlikovanje iskrenog od lažnog i razlikovanje istinski marljivog od onoga koji samo tvrdi da je takav.
Razlog zbog kojeg se podstiče na ibadet i dobrovoljna djela u vrijeme poleta jeste to što tada postoje snažna želja, vedrina i čežnja koje čovjeka još više približavaju Allahu Uzvišenom.
S druge strane, u periodu slabosti, malaksalosti i klonulosti dovoljno je držati se barem farzova i obaveznih djela, jer prisiljavanje duše na ono za čim tada ne osjeća spremnost često ne donosi korist.
Osim toga, nedostatak potrebne koncentracije može dovesti do grešaka koje su suprotne cilju ibadeta.
Na to ukazuje i hadis:
„Kada neko, dok klanja, osjeti pospanost, neka prilegne dok ga ta pospanost ne prođe, jer mu se može dogoditi da umjesto traženja oprosta (i dove za sebe) moli protiv sebe.“
Zato se kod svakog posla srcem odluči da se iskreno u ime Allaha radi,
Dušom se pripremi da se što lakše i bolje posao ili radnja obavi,
A tijelo svojim radom pokazuje kako je srce odlučilo, a duša se pripremila.
Allah prima samo ono što je iskreno u Njegovo ime rađeno!
Gospodaru, podari nam snage da iskreni Tvoji robovi budemo, da svoje obaveze i poslove odgovorno izvršavamo čime bi Tvoje zadovoljstvo da steknemo. Amin!
Nazif Garib