Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
Subota, 02. rebiu-l-evvel 1448. h. g. / 15. 08. 2026. godine
396. Kada srce okameni?!
Jahja ibn Muaz kazao je: „Suze presuše samo zbog tvrdoće srca, a srca postaju tvrda zbog mnoštva grijeha. Grijesi se umnožavaju zbog brojnih mahana i nedostataka koje čovjek nosi u sebi.“
Uzvišeni Allah je pohvalio učene vjernike koji vjeruju u Kur'an Časni i Plemeniti, kazavši za njih da plaču kada slušaju Allahov govor, Kur'an:
„I padaju licem na tle plačući, i On im uvećava skrušenost (poniznost i strahopoštovanje).“ (El-Isra, 109)
Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, također su plakali kada bi slušali Allahove riječi i opomenu.
Enes, radijallahu anhu, kazao je: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao je govor kakav nikada prije nisam čuo. Rekao je: 'Kada biste znali ono što ja znam, malo biste se smijali, a mnogo biste plakali.' Tada su ashabi prekrili svoja lica, a iz njihovih grudi čuli su se jecaji.“
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je četiri znaka čovjekove nesreće, rekavši:
„Četiri su znaka nesreće: oko koje ne plače, tvrdo srce, duga nada i pretjerana vezanost za ovaj svijet.“
Oko je povezano sa srcem.
Kada je srce čisto, oslobođeno hrđe grijeha, i kada je stalno povezano s Allahom, svjesno Njegovog prisustva u javnosti i u samoći, tada se to stanje odražava kroz suze pobožnosti i bogobojaznosti.
Čovjek, dok uči Kur'an – Allahovu Knjigu, sluša riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili u samoći osjeti bogobojaznost i ispuni ga pobožnost, pa zaplače – rezultat je iskrenog odnosa prema Gospodaru svjetova.
Međutim, kada srce otvrdne i prekrije ga hrđa grijeha, između srca i očiju nastanu zastori koji sprečavaju suze da poteku.
To je posljedica mnogobrojnih grijeha i mahana koje čovjek često zanemaruje.
Zato se za grijehe valja što prije pokajati i na njih se više ne vraćati, dobro činiti i Allaha iskrenom dovom zamoliti:
Gospodaru, ako si nam kišu uskratio zbog mnogih grijeha nekog od nas, mi Te iskreno molimo da nam grijehe oprostiš i da nam, iz Svoje milosti, dobrote i plemenitosti, kišu spustiš! Amin!
Nazif Garib