Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
subota, 26. muharrem 1448. h. g. / 11. 7. 2026. godine
367. Samodopadljivost i uobraženost kvare srca!?
Hazreti Alija, radijallahu anhu, je kazao: „Zvuk koraka iza čovjeka kvari srca maloumnih ljudi.“
Samodopadljivost i uobraženost (العجب) ima mnogo uzroka i puteva koji ka tome vode.
Jedan od njih jeste da čovjek bude rječit, dobar govornik, pa mu još Allah Uzvišeni podari snagu argumentacije i ljepotu govora kojom to pokazuje i time privlači srca ljudi!?
Ljudi ga tada počnu uzdizati, veličati i slijediti! Kada napusti skup, idu za njim.
Duša samodopadljivih prirodno raste i godi joj takva pažnja. Ali,
ako svoju dušu čovjek ne obuzda i ne uredi, može upasti u to veliko iskušenje: samodopadljivost, uobraženost i oholost.
A učeni ljudi su među onima koji su najviše izloženi ovoj opasnosti!?
Ibn Abdūs je rekao:
„Što ugled alima (učenog čovjeka) više raste i što ga ljudi više poštuju, samodopadljivost mu se brže prikrada – osim onoga koga Allah zaštiti Svojom pomoći i iz čijeg srca ukloni ljubav prema položaju (ugledu) i vođstvu.“
Kaže se da su ljudi išli iza Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, pa ih je upitao: „Je li trebate nešto?“ Ne trebamo! – rekoše oni.
Na to im Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, reče: „Vratite se! Jer, to je poniženje za onoga koji slijedi (tj. za onoga koji hodi iza nekog), a iskušenje za onoga koji je slijeđen (tj. za onoga za kim ljudi idu slijedeći ga ili prateći ga).“
Valja se zapitati: „Zar se položaj čovjeka kod Allaha stiče samo mnoštvom znanja?!“
Ne! Jer,
ma šta radili, Allah prima djela samo od ljudi čija su prsa čista, a srca zdrava od strasti i smutnji.
Vrijednost čovjeka nije u vanjskom izgledu, niti u znanju i ibadetu, nego u iskrenosti, čistoći srca i ispravnosti njegovog unutarnjeg stanja.
Ibnul-Kajjim je rekao:
„Kada rob čvrsto odluči krenuti na put ka Allahu Uzvišenom, na tom putu će mu se ispriječiti razne obmane i prepreke.
Najprije će biti iskušan strastima, položajem, užicima, ženama, lijepom odjećom...
Ako se na tome zaustavi (tj. preda se ovim iskušenjima), njegov put ka Allahu Uzvišenom će biti prekinut.
A ako to odbije, ne zastane pred tim iskušenjima i bude iskren u svojoj namjeri, tada će biti iskušan drugim stvarima: ljudi će mu prilaziti i ruku ljubiti, pred njim će ustajati, na počasno mjesto će ga na skupovima postavljati, od njega će tražiti da uči dovu nadajući se njegovom bereketu i sličnim stvarima.
A ako se i na tome zaustavi (tj. preda se ovim iskušenjima), tada će ga to odvratiti od Allaha, pa će to biti njegov udio, umjesto da njegov cilj bude Allah, Uzvišeni.“
A šejtan niti ore niti kopa, što bi naš narod kazao.
Samo čovjeka miluje ili mazi i uljepšava mu iskušenja pred kojima se nalazi!
Na ovaj način se samo potvrđuje obećanje prokletog šejtana:
„E tako mi dostojanstva Tvoga,“ – reče – „sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!“ (sura Sad, 82–83)
Gospodaru, mi slabašni robovi Tvoji, molimo Te da nas obdariš snagom kako bismo se šejtanskim spletkama oduprli, a Tebi ibadet iskreno činili.
Gospodaru, molimo Te da nam olakšaš da svoje srce čistim čuvamo te u svom govoru i radu iskreni budemo!
Nazif Garib