Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
Utorak, 21. safer 1448. h. g. / 04.08.2026. godine
389. Izgradnja srca tugom
Malik ibn Dinar je kazao: „Ako u srcu nema tuge, ono se opusti i propadne, kao što propadne i kuća u kojoj niko ne stanuje.“
Ako čovjeka obuzme tuga i ona dugo potraje, tada se udaljava od onoga što Allah, Uzvišeni, želi od Svojih robova – a to je da se ne prepuštaju pretjeranoj tuzi.
Takva je uputa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je od tuge tražio zaštitu kod Allaha, Uzvišenog.
U osnovi, čovjeku nije propisano da se prepušta tuzi, nego da od nje traži Allahovu zaštitu. Šejtan nastoji rastužiti čovjeka, jer mu time pritisne srce, oslabi ga i udalji od njegovog cilja i svrhe.
Allah Uzvišeni je, opisujući Svoje iskrene i pobožne robove, rekao: „I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici.“ (Junus, 62)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, često je učio dovu tražeći zaštitu od brige i tuge. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je služio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te kaže: „Kad god bi na putovanju negdje odsjeo, čuo sam ga kako često uči:
اَللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنَ الْهَمِّ وَالْحَزَنِ وَالْعَجْزِ وَالْكَسَلِ وَالْبُخْلِ وَالْجُبْنِ وَضَلْعِ الدَّيْنِ وَغَلَبَةِ الرِّجَالِ
Allāhumme innī e'ūzu bike mine-l-hemmi vel-hazeni vel-'adžzi vel-keseli vel-buhli vel-džubni ve dala'id-dejni ve galebeti-r-ridžāl.
'Allahu, utječem Ti se od brige, tuge, iznemoglosti, lijenosti, škrtosti, plašljivosti, tereta duga i ugnjetavanja ljudi.'“
Međutim, tuga koja oživljava i izgrađuje srce jeste ona koja je praćena razmišljanjem, nakon koje slijedi valjano djelo, a koju učvršćuju strah i bogobojaznost.
To je tuga koju čovjek osjeća zbog nepokornosti Allahu Uzvišenom, tuga koju osjeća zbog svog nemara u izvršavanju ibadeta, tuga zbog izgubljenog vremena provedenog u onome što mu ne koristi, te tuga zbog stanja muslimana koje ranjava srca, ispunjava ih bolom i navodi oči na suze.
Sama tuga prirođena je čovjeku. Ona se javlja kada čovjeka snađu brige i nevolje, a to je stanje koje obuhvata i vjernike.
Zato će stanovnici Dženneta reći: „…Hvaljen neka je Allah“, govorit će, „koji je od nas tugu odstranio...“ (Fatir, 34)
A Allahov vjerovjesnik Jakub, alejhis-selam, rekao je: „Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim...“ (Jusuf, 86)
Er-Ragib je kazao:
„Tuga nije nešto što čovjek bira svojom voljom, već se zabrana u suštini odnosi na činjenje onoga što tugu uzrokuje i na njeno svjesno stjecanje.“
Nije pohvalna ona tuga koja vodi očaju i gubitku nade u Allahovu milost i olakšanje.
Ono što je pohvalno jeste strah koji sabire raspršene misli srca i usmjerava ih ka Ahiretu, pa čovjek ne bude zaokupljen samo dunjalukom, nego razmišlja o svojim djelima: kakva su bila, u kakvom su stanju učinjena i hoće li biti primljena ili odbijena.
Uz to osjeća tugu zbog straha od lošeg završetka i loše završnice života.
Takva tuga je tuga sjedinjena sa strahom i prožeta iskrenom bogobojaznošću prema Uzvišenom Allahu.
Razmišljajmo o sebi i svojim djelima!
Za grijehe i propuste Allahu se pokajmo i dovom Ga zamolimo:
Gospodaru, nemoj nam uskratiti prijateljstvo čestitih i društvo najboljih, podari nam bereket i objedini nam dobro u životu i vjeri.
Nazif Garib