MUSLIMAN NE POSTAJE NEVJERNIKOM ČINJENJEM GRIJEHA, DOK GA NE BUDE SMATRAO DOZVOLJENIM
Kaze Imam Ebū Ḥanīfe, radijallahu anhu, u Fikhu-l-Ekberu, koji se prenosi od njegovog sina Hammada, rahmetullahi alejh: "Pobožnjake koji su bili na istini uzimamo za prijatelje bez izuzetka. Ne spominjemo nikoga od Pejgamberovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, ashaba osim po dobru. Ne smatramo nijednog muslimana nevjernikom (kafirom) ukoliko počini neki grijeh, pa makar on bio i veliki, osim ako ga ne bude smatrao dozvoljenim. Nećemo poricati i poništavati njegov iman i nazivat ćemo ga vjernikom. On može biti vjernik grješnik (fasik), ali ne i nevjernik."
(Imam Ebu Hanife, r.a., Fikhul Ekber, predaja od Hamada sina Ebu Hanife)