U knjizi "Serhu-l-akide el - vasitije" prenosi se slučaj kako su neki ljudi iz Indije došli kod Ebu Hanife, radijallahu anhu, da sa njim raspravljaju o postojanju Boga. Tražili su od njega da im dokaže da postoji Allah.
Imam Ebu Hanife je bio jedan od najoštroumnijih učenjaka. Rekao im je da dođu sutradan. Nakon što su se pojavili sutradan, upitali su ga o dokazu. On im reče:
"Razmišljam o lađi punoj namirnica i robe kako siječe morske valove i putuje sama do svog pristaništa. Kad je stigla i istovarala teret, otišla je nazad. U njoj nije bilo ni kapetana, niti radnika nosača koji istovaraju robu."
Indijci rekoše: "O tome razmišljaš?!"
"Da", reče Ebu Hanife.
"Onda ti nemaš pameti! Je li moguće da lađa dodje sama bez kapetana, potom da se istovari i vrati nazad?! To je van svake pameti, to je nemoguće."
Imam Ebu Hanife im reče:
"Ne možete shvatiti da jedna obična lađa putuje sama bez kormilara, a možete pojmiti da ova nebesa, Sunce, Mjesec, zvijezde, planine, biljke, životinje i ljudi opstoje bez svog Stvoritelja."
Tada su shvatili da ih je Šejh Ebu Hanife nadmudrio upotrijebivši njihovu logiku. Na ovo mu nisu mogli ništa kazati.
(S.Muhammed Salih el-'Usejmin: “serhul-akide el-vasitijje lisejhil-Islam Ibni Tejmijje”, Dar Ibnul-Dzevzi, četvrto izdanje, 1417.h. 1/56,57.)