Većina islamske uleme smatra da nije dozvoljen mesh po današnjim vrstama čarapa i to iz jednog prostog razloga a to je izgled čarapa u vrijeme Božijeg Poslanika i njihova svrha.
Ono što se nazivalo čarapama u vrijeme Božijeg Poslanika, služilo je kao cipela u današnje vrijeme. Da bismo nešto mogli nazvati čarapom, u vrijeme Poslanika, ta čarapa je morala biti takva da se u njoj moglo pješačiti najmanje četiri kilometra.
Ebu Hanife je rekao: Dozvoljen je mesh po čarapama ako budu prekrivene kožom; Ebu Jusuf i Muhammed smatraju da je dozvoljen mesh po čarapama ako budu debele neprovidne tako da ako se naspe voda po njima noga ostaje suha.
Ahmed i Šafija, pak, smatraju da trebaju biti vodonepropustljive i da se može normalno hodati u njima kao i da stoje same uz nogu bez ikakvih vezica. Dok Malik smatra da moraju biti napravljene od kože tako da izgledaju kao mestve. (El Lubab fil Džem’i Bejnes Sunneti Vel Kitab, Ebu Muhammed Ali ibn Zekerijja El Menbedži, str. 134.)
Muhammed Jusuf El Benuri kaže: “Svi imami prihvatili su da je dozvoljeno činiti mesh po čarapama opšivenim kožom i obući opšivenoj kožom. Oni su istovremeno prihvatili da se ne može mesh činiti po tankim i prozirnim čarapama, a razilaze se da li se može mesh činiti kod kruto i čvrsto opletenih čarapa.” (Me’arifu Sunen, Šerh Suneni Tirmizi, Es Sejjid Muhammed Jusuf ibn Es Sejjid Muhammed Zekerijja El Haseni El Benuri, 1/ 346, Karači, 1413.H.g.; Multekal Ebhur, Ibrahim El Halebi, str. 44.)
Imam Es’ad Sagirdži u svom djelu El Fikhul Hanefi ve Edilletuhu kaže: “Mesh po tankim čarapama nije dozvoljen jer se čarape u običaju selefa nisu koristile za grijanje noge već za šetanje u njima za šta se danas koriste cipele.” (Fikhul Hanefi ve Edilletuhu, Es’ad Sagirdži, 1/ 97)