Besim-ef. Korkut rođen je u Sarajevu 25 novembra 1904.godine. Ruždiju je pohađao u Travniku, a Okružnu medresu u Sarajevu. Od 1920. do 1925. godine učio je u Šerijatskoj sudačkoj školi i kada ju je završio 1925. godine odlazi u Kairo te nastavlja studije na el-Azharu. Diplomirao je 1931. godine i po povratku u Sarajevo postavljen je iste godine za nastavnika na Šerijatskoj sudačkoj skoli. Na toj školi predavao je arapski jezik, stilistiku, šerijatsko pravo, akaid i historiju Islama. Kao nastavnik Šerijatske sudačke škole predavao je jedno vrijeme i vjeronauku na I muškoj gimnaziji u Sarajevu. Kada je otvorena Viša islamska šerijatsko-teološka škola u Sarajevu, a Šerijatska sudačka prestala sa radom (juni 1937.) Besim-ef., je premješten na Šerijatsku gimnaziju i odmah dodijeljen na rad u gimnaziju u Mostaru za profesora-vjeroučitelja. U Mostaru ostaje do 1940. godine, kada se ponovo vraća u Sarajevo na Šerijatsku gimnaziju, gdje ostaje do kraja 1944. godine. U isto vrijeme je honorarno predavao historiju Islama naVišoj islamskoj šerijatsko-teološkoj skoli.

Poslije oslobođenja 1945. godine, radi u Ministarstvu prosvjete Narodne vlade Bosne i Hercegovine i Komitetu za visoko školstvo i naučne ustanove (od 1947 do 1950). Uskoro po osnivanju Orijentalnog instituta Besim-ef., prelazi na rad u Institut i tu ostaje do odlaska u penziju (1.3.1969.). Penzioniran je u svojstvu naučnog saradnika ovog Instituta. Jedno vrijeme predavo je honorarno na Katedri za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

O njegovom načinu predavnja vrijedi reći sljedeće, da je bio dobar predavač i pedagog. Tumačio je predmete, koje je predavao, na lahak i pristupačan način, tako da se uvijek mogao sa zanimanjem slušati i pratiti. Nije mu bilo teško i po nekoliko puta istu stvar tumačiti samo da ne bi bilo dileme i pogrešnog shvatanja. Otuda je i kod učenika kod srednjih škola kao i kod studenata Više islamske šerijatsko-teološke škole i Filozofskog fakulteta, koji su slušali njegova predavanja ostao u ugodnoj i lijepoj uspomeni.

Kada je Ulema-medžlis u Sarajevu 1934. godine raspisao konkurs za izradu vjeronaučnih udžbenika u srednjim školama, Besim-ef. je izradio udžbenik za VII razred iz područja historije Islama. Vakufska direkcija u Sarajevu ga je štampala 1935. godine pod naslovom “Istorija Islama”. Iz istog područja je i njegov “Kratak pregled povijesti Islama” (Sarajevo, 1935), što je izašao kao 17 svezak Gajretove biblioteke.

Kada je 1937. godine prestala raditi Šerijatska sudačka škola on je u toj školi i njenom značaju u životu bosanskohercegovačkih muslimana napisao članak pod naslovom:

"Pedesetogodišnjica i likvidacija Šerijatske sudačke škole u Sarajevu” (Kalendar Gajret za 1938. godinu). Kao student el-Azhara naapisao je članak o ovome poznatom Islamskom univerzitetu (Gajre, 1931, br.14-15). Godine 1952. Izdavačko preduzeće „Svjetlost” štampalo je “Gramatiku arapskog jezika za I i II razred klasičnih gimnazija” (str. 223+1), koju je napisao Korkut. Ovaj udžbenik se pokazao vrlo praktičnim i velika je šteta da nije nikada štampan i drugi dio, priredjen za III i IV razred gimnazija. Po dolasku u Orijentalni institut Korkutu se pružila prava prava prilika za naučni i prevodilački rad. Rezultat njegova naučnog rada su tri knjige dokumenata iz Državnog arhiva u Dubrovniku, koje je Besim-ef. preveo i za štampu pripremio, a Orijentalni institut izdao pod naslovom: “Arapski dokumenti u Državnom arhivu u Dubrovniku “ (Knjiga I, 1960 str. 85+ XXVII, knj. II, 1961, str. 88-186+XXVIII-XLI,knjg.III 1969, str. 60).Ovim radom Korkut se istakao kao odličan poznavalac svih finesa arapskog jezika i spretan prevodilac i veoma teških tekstova na arapskom jeziku. U ovu grupu idu i njegovi radovi “Da li se Zadrani spominju u Hiljadu i jednoj noći” i “Zadrani se zaista ne spominju u Hiljadu i jednoj noći” (Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. VIII-IX i X-XI), gdje je Korkut odgovarajući prof. Fehimu Bajraktareviću, ponovno pokazao, uz odredjenu dozu polemičnosti, da je odličan poznavalac arapskog jezika. To se vrlo dobro vidi i iz njegovih odgovora Bajraktareviću, koji je prikazao njegovu gramatiku arapskog jezika i dr. Šaćiru Sikiriću, koji je opet prikazivao njegove “Arapske dokumente iz Državnog arhiva u Dubrovniku” takodjer u Prilozima za orijentalnu filologiju). Korkut je mnogo prevodio sa arapskog jezika, naročito iz arapske lijepe književnosti, i tu se pokazao kao odličan prevodilac, jer je i svoj maternji jezik poznavao veoma dobro, posebno narodni govor i njegovu frazeologiju. Izdavačko preduzece “ Svjetlost” izdalo je “Arapske šaljive pripovjetke i basne “ (Sarajevo, 1956, str.122 ) i “Indijske basne “ (Sarajevo, 1956. Str. 93+3), što je sve preveo i za stampu priredio rahm. Besim-ef. Izdavačko preduzeće Dečja knjiga u Beogradu, u biblioteci Kolibri izdalo je osam knjiga iz “Hiljadu i jedne noći”, koje je sa arapskog preveo B. Korkut.

Osim izdavačkog preduzeća “Svjetlost” još nekoliko njih kao što su “Novo pokoljenje”, “Veselin Masleša” te “Džepna knjiga” su izdavali četiri knjige iz ciklusa “Hiljadu i jedna noć”, a sve u prijevodu Korkuta. Indijske pripovijetke “Kalila i Dimna” izašle su majstorski obrađenom prijevodu Besima-ef. (“Svjetlost”, Sarajevo, 1953, str. 198). Ovim, dakako, nisu iscrpljeni svi prijevodi, koje je uradio naš rahmetlija. Kao kruna naučnog i prvodilačkog rada rahm. Besima-efendije je svakako njegov kompletan prijevod Kur’ana na bosanski jezik na kome je on radio više od jedne decenije. S obzirom na njegovo izvanredno poznavanje arapskog jezika, a takodjer i bosanskog, uz to dobra teologa, a nadasve iskrena vjernika, njegov prijevod Kur’ana će biti veliki doprinos našoj islamistici i nauci uopće. Velika je šteta da rahm. Korkut nije živ dočekao izlazak iz štampe ovog svog rada, koji je nestrpljivo očekivao i iskreno mu se radovao. Zna se pouzdano, da je namjeravao izraditi i jedan izbor (muntehab) iz islamske tradicije (Hadisa), za čim se kod nas osjeća velika potreba. Rahm. Besim-efendija bio je iskren, otvoren i dobronamjeran čovjek. U društvu je bio uvijek rado vidjen. Nije žalio sebe ako je trebalo drugome pomoći i nešto protumačiti. Njegov rad se osjetio i u Vakufsko-mearifskom povjerenstvu u Sarajevu, kada je bio izabran u ovo predstavničko tijelo 1945.godine. Besim-ef. Korkut preselio je na Ahiret 2. novembra 1975.godine u Sarajevu.

Gubitak je tim veći, jer je Besim-ef. bio posljednji iz plejade Korkuta-teologa."

Preporod, 1975