Čovjek treba da požuri sa obavljanjem nužde, a ne da odgađa da bi mu pritužilo, jer mu to šteti zdravlju, a spomenut ćemo i da je mekruh obavljati namaz trpeći nuždu. Treba, prije nego što uđe u zahod, da skine prsten ili drugo što nosi na čemu se nalazi neko od Allahovih lijepih imena ili neko od imena Njegova Poslanika (a.s.).

Prije nego što uđe, treba da kaže: «Bismillah, Allahumme inni e'uzu bike minel-hubusi vel-haba'is.'' (U ime Allaha, Bože moj, utječem ti se od šejtana i šejtanki)." A ako se nađe na mjestu na kojem nema posebno izgrađenog mjesta za to, kakvo je pustinja, izgovorit će gornje riječi prije nego što otkrije stidna mjesta.

Pri ulasku, dat će prednost lijevoj nozi, a pri izlasku desnoj. Neće otkrivati svoja stidna mjesta prije nego što hoće čučnuti.

Veoma je pokuđeno ( mekruh tahrimi) vršiti malu i veliku nuždu u vodu, makar bila i tekuća, na obali rijeke, bazenu, bunaru, izvoru vode, ispod stabla, posebno akoje plodonosno, u usjev, u zelen koju ljudi koriste, na mjesta gdje se zbog obavljanja dozvoljenih poslova ljudi sastaju, na putu, pored džamije ili bajramske musalle. Ovo ukazuje na težnju islama za zaštitom okoline i čuvanjem od bolesti.

Od Ebu Hurejre ( r.a.) se prenosi da je Allahov Poslanik ( a.s.) rekao: Čuvajte se dvojice prokletnika. Ashabi upitaše: "Ko su ti prokletnici, Allahov Poslaniče?" On reče: Onaj koji obavlja veliku nuždu na putu kuda ljudi hodaju ili tamo gdje se odmaraju.

Za vrijeme obavljanje male nužde, osoba se neće okretati uz vjetar, da se ne bi kapljice urina vratile na nju, kao što neće čučati na nižem nivou zemlje, a okretati se prema višem. Veoma je pokuđeno urinirati u kakvu rupu (jazbinu), iz bojazni da se ne bi pojavila životinja koja bi osobu mogla povrijediti, ili bi ona povrijedila životinje koje se u rupi nalaze. Veoma je pokuđeno, također, razgovarati za vrijeme obavljanja nužde, osim ako je to potrebno. Pokuđeno je bez opravdanja urinirati stojeći. Važno je da se čovjek u potpunosti oslobodi mokraće, kao i stolice, prije nego što počne sa čišćenjem. Treba se truditi toliko sve dok ne bude siguran da na izlazu iz organa nema više urina i da je siguran da je prestao izlaziti po ustaljenom običaju. 

Žena ne mora odstranjivati urin. Dovoljno je da, kada urinira, sačeka kraći period, a onda počne sa čišćenjem od velike nužde. Pokrit će svoja stidna mjesta prije nego što se ispravi.