Filološki, "vudu" označava blistavost i ljepotu, a riječ "vedu" sredstvo kojim se abdest uzima (vodu). Terminološki, to je pranje i potiranje određenih dijelova tijela. Jezičko značenje dolazi do izražaja i u značenju koje je prihvatio Šerijat, jer abdest uljepšava i čisti tjelesne organe do kojih dopre, dok će se njegovi tragovi pokazati na dijelovima tijela na Sudnjem danu kao bijeli biljezi na čelu i nogama.
Abdest će biti strogo obavezan ( farz) ako osoba koja se nalazi u manjem nečistom stanju želi obaviti namaz, bez obzira na to da li se radilo o dženazi-namazu ili sedžde-i-tilavetu.
Također je stroga obaveza da se uzme abdest kada osoba bez abdesta želi dohvatiti Mushaf. Međutim, šerijatski pravnici smatraju da je obaveza uzimanja abdesta kod želje da se dohvati Mushaf praktična. Tojest, onaj koji poriče da se radi o farzu neće se smatrati nevjernikom, jer Allahove riječi: ... dodirnuti ga smiju sa mo oni koji su čisti . . . nisu kategorični dokaz da je abdest stroga obaveza.
Uzimanje abdesta je vadžib (blaža obaveza od farza) radi činjenja tavafa oko časne Kabe, jer je tavaf ibadet koji podsjeća na namaz.
Uzeti abdest je sunet pred spavanje. Od Ibn Omera se prenosi: Ko zanoći čist, zanoći u njegovoj kosi melek, pa se neće probuditi, a da melek ne kaže: "Allahu moj, oprosti ovome Svome robu."
Lijepo je uzeti abdest i kada ga se ima, jer je to Allahov Poslanik ( a.s.) stalno praktikovao, s tim što je ta njegova praksa bila na nivou uobičajenih njegovih aktivnosti, pa se ne smatra sunnetom, nego mustehabom. Od Osmana b. Mfana (r.a.) se prenosi: Ko uzme abdest na najljepši način, izlaze grijesi iz njegova tijela, pa čak i ispod njegovih nokata.
Abdest treba da se uzme čistom i čistećom vodom ( tahur ), jer je neispravan bez vode.
Uklanjanje svega onoga što smeta da voda dopre do dijelova tijela koje je obavezno oprati, kao što su: vosak, tijesto, lak ...
Kada bi na rukama ili nogama bilo masnoće od ulja, masti i sl., a uzeo se abdest pa se posula voda po masnom dijelu tijela i ono ne bi prihvatilo vodu, abdest bi bio ispravan, jer je pranje obavljeno. Međutim, ako bi masnoća bila u čvrstom stanju, kao što je maslo ili salo, abdest ne bi bio ispravan, jer voda u takvim slučajevima ne dopire do kože. Suhe bale na nosu sprečavaju dopiranje vode, te ih je nužno ukloniti prije pranja lica. Ako je prsten tijesan, obavezno ga je okrenuti tako da voda prodre ispod njega, a sunnet je da se okrene i kada je širok.
Kada bi se počelo sa uzimanjem abdesta prije nego što se zaustavi urin ili prije nego što bi stala krv na rani, abdest ne bi bio ispravan, osim ako se ne radi o sahibi uzuru (osobi s isprikom). Na isti način nije ispravan abdest žene ako je još u stanju mjesečnog pranja (hajz), odnosno postporođajnog pranja (nifas).
Postoje četiri sastavna dijela abdesta:
1. pranje lica jedanput, sa polijevanjem vode po njemu,
2. pranje ruku sa laktovima jedanput,
3. potiranje četvrtine glave jedanput,
4. pranje nogu sa člancima jedanput.
Obaveznost pranja ovih dijelova utvrđena je Kur'anom.
Po dužini, granica lica je od vrha čela do donjeg dijela brade, odnosno donje vilice, a po širini, od resice jednog do resice drugog uha. Pod licem se podrazumijevaju i suzni kanalići, a to su dijelovi očiju koji se spajaju sa nosem. Ako bi čovjek dobio upalu oka, obavezno je propustiti vodu ispod krmelja koji ostaju vani kada se zažmiri, a ako oni ne ostaju vani onda nije obavezno. U lice se ubraja glatka koža bez dlaka izmedu uha i solufa. Takoder se licem smatra dio usana koji ostane vani kada se one spoje.
Pranje vanjskog dijela guste brade ispod koje se ništa ne vidi zamjenjuje pranje kože, koja je ispod nje. Medutim, ako je brada slaba, tako da se koža vidi ispod nje, potrebno je propustiti vodu do kože i oprati je. Nije obavezno prati dio brade koji visi preko lica. Isti tretman kao brada imaju brkovi, obrve i čuperak brade ispod usne.
Ako su nokti dugi, pa pokriju vrhove prstiju i sprečavaju da voda dopre do kože koja je ispod njih, obavezno je oprati ono što se nalazi ispod njih kada se otkloni zapreka.
Neće se ponavljati pranje nakon brijanja brade ili brkova, ili zguljivanja kože, kao što se neće ponavljati ni mesh nakon što se obrijala kosa. Pranje ruku obuhvata i pranje laktova, a članci - kosti koje su ispupčene na nogama- spadaju u obavezno pranje nogu.
Sunneti abdesta
1. Početi sa nijetom, tojest srcem odlučiti činjenje ibadeta koji nije ispravan bez abdesta, otklanjanje stanja nečistoće (hades) ili izvršenje neke od naredbi Uzvišenog Allaha. Donošenje nijeta kod uzimanja abdesta je s ciljem dobivanja sevapa za njega, jer abdest tek sa nijetom postaje ibadet. Ako se uzme abdest bez nijeta, neće se imati nagrada za njega. Abdest bez nijeta je ispravan i može se njime obaviti namaz. Allah je uopćeno naredio pranje i potiranje, ne uvjetujući ga namjerom, a i naredba da se uzme abdest je s ciljem da bi se postigla čistoća, koja ne zavisi od ni jeta, nego od upotrebe sredstva za čišćenje na mjestu koje je određeno za čišćenje.
2. proučiti Bismilu na početku uzimanja abdesta. Od Ibn Omera se prenosi: Ko uzme abdest i spomene Allahovo ime, time će očistiti cijelo svoje tijelo, a ko tada ne spomene Allahovo ime očistit će samo one dijelove koje je oprao.
3. pranje ruku do gležanja tri puta. Prenosi se od Humrana, Osmanovog roba, da je Osman zatražio vode i počeo uzimati abdest, oprao je šake tri puta, zatim usta, isprao nos ... a onda je rekao: "Vidio sam Allahovo g Poslanika ( a.s.) da uzima abdest ovako kako sam ga ja uzeo."
4. korištenje misvaka kod pranja usta tri puta. Prat će se novom vodom svakog puta. Lijepo je koristiti misvak prije namaza, kada se probudimo iz sna, prije učenja Kur'ana i sastanka sa ljudima. Misvak, ako ga već nemamo, može zamijeniti svako sredstvo kojim se čiste zubi.
5. pranje usta tri puta, svaki put obnavljajući vodu
6. pranje nozdrva tri puta, ušmrkivanjem vode svakog puta. Ovo je Vjerovjesnik ( a.s.) stalno radio, što je potvrđeno kod opisivanja njegova abdesta, i u drugim brojnim hadisima. Navođenje u·nekim predajama da je spajano pranje usta i nosa ukazuje na to da je to dozvoljeno činiti, iako je bolje obnoviti vodu za svako pranje. Treba temeljno oprati i usta i nos, osim ako smo postači.
7. proći prstima kroz gustu bradu.
8. pranje između prstiju na rukama i nogama da bi voda dospjela do kože između prstiju. To pranje bit će farz ako su prsti zbijeni i voda ne može proći između njih. Pranje između prstiju na ruci vrši se njihovim preplitanjem, tako što donji dio jednih dolazi na gornji dio drugih, dok se na nozi to vrši malim prstom lijeve ruke, počinjući od malog prsta desne noge i završavajući sa malim prstom lijeve noge.
9. ponavljanje pranja dijelova tijela do tri puta i to lica, ruku i nogu. Vjerovjesnik ( a.s.) je rekao: "Ko uzima abdest perući dijelove tijela jedanput, izvršio je obavezu abdesta, koja je nužna. Ko bude to vršio dva puta ima dvostruku nagradu, a ko se bude abdestio perući dijelove tijela po tri puta, to je moj način uzimanja abdesta i poslanika prije mene."
10. potiranje cijele glave vodom jedanput. Obavezni dio glave koji se potire jeste jedna četvrtina. Na to ukazuje predaja u kojoj se kaže da je Vjerovj esnik ( a.s.) potirao svoj perčin i prednji dio glave, što je procijenjeno kao četvrtina glave. Da bi neko cijelu glavu obuhvatio jednim potiranjem i jednom vodom, navlažit će šake i prste vodom i na vrh glave će staviti po tri prsta obje ruke, a palac i kažiprst će podići da bi njima potrao uši. Potom će povlačiti ruke ka potiljku, dok ne potare svu glavu. Za to vrijeme unutrašnji dio šaka ide po stranama glave.
11. potiranje ušiju nakon potiranja glave, bez uzimanja nove količine vode. Palčevima se potira njihov vanjski dio, a kažiprstima unutrašnji.
12. redoslijed uzimanja abdesta, kako je spomenut u kur'anskom ajetu, a također i redoslijed između pranja usta i nosa, pranja nosa i pranja lica; davanje prednosti desnim dijelovima tijela, kod pranja ruku i nogu.
13. trljanje dijelova tijela koji se peru. To je upotpunjavanje onoga što je obavezno.
14. redoslijed uzimanja abdesta. Sastoji se u tome da se svaki dio pere odmah iza prethodnog i da se bez opravdanja ne pravi pauza među njima, tako da bi se u vrijeme umjerene temperature prethodni dio već osušio. Opravdanje za odstupanje od redoslijeda pranja jeste ako nestane vode, pa se ode na drugo mjesto da se donese nova količina.
Mustehabi (pohvalni postupci) kod uzimanja abdesta
1. potiranje vrata nakon potiranja glave
2. okrenuti se prema Kibli za vrijeme uzimanja abdesta
3. uzimanje abdesta na čistom mjestu
4. pripremanje za namaz uzimanjem abdesta prije nego što je namaz nastupio
5. sve aktivnosti tokom uzimanja abdesta (pranje i potiranje) sam vršiti, bez traženja pomoći od bilo koga.
6. da vodu za ispiranje usta i nosa uzme desnom rukom, a da išmrkne vodu iz nosa i trlja noge lijevom rukom, te da temeljno opere usta i nos, izuzev ako je postač
7. da se ne govori za vrijeme uzimanja abdesta o ovosvjetskim problemima
8. da se ne škrtari, niti rasipa voda
9. da se malo napije vode koja je ostala od uzimanja abdesta, stojeći i okrenuvši se prema Kibli
10. da kada završi s uzimanjem abdesta kaže: Ešhedu en la ilahe illallah vahdehu la šerike leh. Ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluh. Allahumedž'alni minet-tevvabine vedž'alni minel mutetahhirin. (Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji ortaka nema. I svjedočim da je Muhammed ( a.s.) Njegov rob i Poslanik. Bože moj, učini me od onih koji se kaju i od onih koji se čiste.)
11. da nakon abdesta klanja dva rekata.
12. prati veću površinu i ruku i nogu nego što je određeno, tojest iznad lakata i članaka.
Mekruhi (pokudene radnje) kod uzimanja abdesta
1. prskanje lica vodom. To je protivno smirenosti i dostojanstvenosti a vodi i prskanju odjeće upotrijebljenom vodom.
2. pretjeranost u trošenju vode iznad šerijatske potrebe, pa makar se uzimao abdest iz velike količine ili tekuće vode. Kada se uzima abdest iz stajaće vode, haram je pretjerivanje, jer veće trošenje takve vode nije dopušteno. Mekruh je, takoder, škrtariti u trošenju vode, tako da se ne primijeti da ona spada s opranih dijelova tijela.
3. ponovno činjenje mesha po glavi novom vodom
4. prati više od tri puta, držeći to sunnetom.
Šta kvari abdest
Abdest kvari četvero:
1. Izlazak bilo čega na jedan od dva tjelesna otvora za izlučivanje, analni otvor i spolni ud, bez obzira na to da li je to što izađe uobičajeno (kao što su urin, stolica ili vjetar), ili neuobičajeno (kao glista, pijesak i sl.), jer je neizbježno da oni sa sobom izbace i dio tečnosti.
2. Izlazak nečistoće mimo dva spomenuta otvora, kao što je krv, sukrvica, gnoj i povraćanje.
Kada čovjeku u namazu poteče krv iz nosa ili povrati, neka uzme abdest i ništa ne govori i neka nastavi namaz.
Abdest će se pokvariti samo kada krv ili gnoj poteku s izvornog mjesta na kojem su se pojavili. Kada bi, čak, neko zgulio kožu i pojavila se krv ispod nje na jednom mjestu i ne raširila se, time se neće pokvariti abdest. Poticanje krvi podrazumijeva njeno razlijevanje s vrha rane. Međutim, ako se zaustavi na vrhu rane i ne razlije se, to se neće smatrati poticanjem.
Ako se bubuljica skine i njen sadržaj se razlije sa vrha rane, abdest će biti pokvaren. Međutim, ako se ne razlije - abdest se ne kvari.
Ako se krv nakupi na vrhu rane i pobrišemo je, recimo pamukom, onda se ponovo pojavi i ponovo je obrišemo, ili stavimo pamuka na nju, gledat ćemo da li bi krv sama, da smo je ostavili i ne potirali, potekla. Ako bi potekla, abdest je pokvaren, a ako ne bi, onda ne bi bio pokvaren.
Sve ono što se pojavljuje iz rane koja se cijelo vrijeme gnoji, a nema snagu da potekne, dok bi se u slučaju da na nju stavimo zavoj ili pamuk to upilo, neće pokvariti abdest, jer ono nema snage da potekne sobom.
Ako bi osoba koja uzima abdest zagrizla jabuku, pa na njoj vidjela tragove krvi, time ne bi izgubila abdest, kao što ne bi ni u slučaju ako bi čačkala zube pa na vrhovima čačkalice vidjela krv, jer ta krv nije potekla.
Krv koja izađe iz desni, ako nadjača pljuvačku, pa ona bude crvena ili se izjednači s njom, pokvarit će abdest. Medutim, ako ne nadjača pljuvačku, ne kvari abdest.
Ako bi se išrnrknuo i iz nosa ispao komadić skorjene krvi, time se ne bi pokvario abdest.
Davanje, makar, male količine krvi kvari abdest.
Ono što potekne iz uha, oka, pupka, nosa i dojke, ako se izmijeni, a podsjeća na sukrvicu ili gnoj, kvarit će abdest, a, ako se ne izmijeni, neće kvariti abdest, osim ako se zna da se pojavilo zbog postojanja odredenog razloga (bolesti).
Krv koju ispiju buhe i muhe ne kvari abdest, za razliku od pijavice koja bi izvlačila krv iz tijela osobe, koja ima abdest tako što bi se sva napunila krvlju. Kada bi se rasjekla potekla bi krv iz nje. U ovom slučaju abdest bi bio pokvaren. Obilno povraćanje kvari abdest, bez obzira na to da li povraćeno bila hrana, voda ili krv. Povraćanje u manjoj količini ne kvari abdest.Granica obilnog povraćanja jesu puna usta, u smislu da ga je samo s velikom mukom moguće obuzdati.
Ako više manjih povraćanja bude količine punih usta, kvarit će abdest. To će biti kada je uzrok povraćanju jedan, kao što je mučnina i poremećaj u stomaku, jer se u osnovi propisi vezuju za svoje uzroke.
Aiša ( r. a.) prenosi da je Ummi Habiba ( r.a.) imala krvarenje izvan mjesečnog pranja, pa joj je Allahov Poslanik ( a.s.) naredio da čeka onoliko dana koliko joj inače traje mjesečno pranje, a onda da se okupa i klanja. Ako opet primijeti krv, neka uzima abdest i klanja. Obavezno je uzeti abdest ženi koja ima krvarenje izvan menstrualnog pranja možda stoga što se radi o venskom krvarenju. Izlaženje krvi iz vene se u zakonodavnim tekstovima navodi kao uzrok zbog kojeg osoba s istihazom ostaje bez abdesta. A kada postoji uzrok koji se navodi u zakonodavnim tekstovima, onda mora postojati i njegov propis. Krv koja teče iz rane ili za vrijeme puštanja krvi jeste, također, venska krv i ona, isto tako, kvari abdest. Sukrvica i gnoj su preinačena krv, pa i oni imaju isti tretman kao i sama krv.
3. Pravno, abdest će biti pokvaren spavanjem u potpunoj opuštenosti, ako zadnjica spavača nije čvrsto na zemlji. Ko bi zaspao ispružen ili naslonjen na bok, pokvarit će abdest, jer su pružanje, naslanjanje na stranu i ležanje uzrok opuštanju i obično nisu bez puštanja vjetrova. Zbog toga se kaže da se abdest fiktivno kvari snom, a ne stvarno, jer samo spavanje ne kvari abdest, nego ono što izađe iz čovjeka za vrijeme sna. Kada bi osoba zaspala sjedeći, a zadnjica joj bila čvrsto na zemlji, ne bi pokvarila abdest, bez obzira na to bila naslonjena na nešto ili ne. Ko zaspe bez opuštanja, kao kada bi zaspao stojeći, na ruku'u ili na sedždi, bez obzira na to bio u namazu ili van njega, neće pokvariti namaz, jer da se opustio pao bi na zemlju.
Po razlozima za gubljenje abdesta, snu su slični nesvijest i ludilo. Oba slučaja kvare abdest, pa makar i kratko trajali. Oni su na stupnju iznad sna, pošto je moguće probuditi osobu iz sna, za razliku od one koja je u nesvjesnom stanju ili ludilu. Također se sa snom poistovjećuje i pijanstvo. Kada neko popije opojno piće pa se napije, tako da u hodu ne može držati pravac pokvarit će abdest.
4. Glasno smijanje punoljetnog klanjača u namazu (koji se sastoji od ruku'a i sedžde) kvari i abdest i namaz, bez obzira na to da li to klanjač namjerno uradio, znajući da je u namazu, ili iz zaborava. Treba napomenuti da je kvarenje abdesta glasnim smijanjem u namazu prihvaćeno samo kod hanefijskog mezheba, jer je kod njih prihvaćen hadis koji govori o tome. Ne kvari abdest glasno smijanje na dženaza-namazu, niti za vrijeme činjenja sedžde-i tilaveta. Hadis govori općenito o namazu i odnosi se na uobičajene namaze, koji su sa ruku'om i seždom. Analogijom se tu ne mogu uvrštava ti drugi namazi, jer je ovaj propis utvrđen suprotno analogiji, pa se na njemu ništa analogijom i ne može ustanovljavati.
Također, ističemo da se abdest ne gubi doticanjem spolnog organa. Taj stav je na osnovu predaje u kojoj se kaže da je neko pitao Vjerovjesnika ( a.s.) o onome koji u namazu dotakne svoj spolni organ da li mora obnoviti abdest, pa mu je Vjerovjesnik ( a.s.) rekao: Ne, to je samo dio tebe.
Ne kvari abdest ni doticanje ženske osobe. Aiša (r.a.) kazuje: Allahov Poslanik ( a.s.) bi klanjao, a ja sam bila ispružena ispred njega poput mejta na dženazi, a kada bi htio da klanja vitr-namaz dotaknuo bi me nogom.
Aiša (r.a.) prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) ljubio jednu od svojih žena, a onda izlazio da klanja, ne uzimajući ponovo abdest.
Abdest osobe s isprikom (sahib-i uzur)
Pod pojmom osobe s isprikom podrazumijeva se ona osoba kojoj stalno iz tijela izlazi ono što kvari abdest. To je, recimo, kada ne može zadržati mokraću, ima dizenteriju, stalno se oslobađa vjetrova, ili je oko oboljelo, pa iz njega uvijek teče preinačena suza, ili curi iz uha, dojke ili pupka. Uvjet je da ovi procesi traju cijelo vrijeme obaveznog namaza, pa makar samo pravno, u smislu da u cijelom njegovom vremenu ne nađe trenutka u kojem bi mogao uzeti abdest i klanjati, ne pokvarivši abdest.
Zbog toga, ako osoba sa isprikom uzme abdest u trenutku kada je ta isprika važeća, njen abdest je ispravan. Međutim, ako bi uzimala abdest kada bi njen uzur stao, a onda se ponovo aktivirao, abdest će biti pokvaren. Isto tako, ako izgubi abdest zbog nekog drugog razloga (naprimjer, obavljanja velike nudžde), a ne zbog isprike, pa ga uzme u periodu prestanka isprike (tojest kada ona nije aktivna), pa mu se ona onda ponovo javi, tada će izgubiti abdest.
Bit će pokvaren abdest osobe s isprikom, također, kada istekne namasko vrijeme. Ako bi neko uzeo abdest za podne-namaz kratko vrijeme prije nego što je ono isteklo, a onda nastupilo vrijeme ikindije namaza, abdest će biti pokvaren.
Ako se pojavi nešto što kvari abdest nakon što je nastupilo vrijeme obaveznog namaza, čekat će se do pred kraj tog namaskog vremena, s nadom da će to prestati. Ako ne prestane, ta osoba će uzeti abdest i klanjati. Ako, pak, prestane u toku sljedećeg namaskog vremena, obnovit će taj namaz koji je klanjao, jer isprika nije ispunila cijelo potrebno vrijeme, pa se neće smatrati osobom s isprikom. Postat će tada sasvim jasno da je klanjao bez abdesta i njegov namaz nije ispravan. Međutim, ako bi isprika ispunila cijelo drugo vrijeme, neće obnavljati namaz, jer je isprika trajala svo vrijeme od trenutka kada se pojavila.
Kada je u pitanju čistoća odjeće, postupit će na dalje opisani način. Ako se natopi odjeća i preko obima jednog dirhema, dozvoljeno je ne prati je, u slučaju da bi se, ako bi to oprao, ponovo onečistio prije nego što bi završio namaz. U protivnom, ako se ne bi onečistio prije završetka namaskoga vremena, nije mu dozvoljeno da to ostavi neoprano. Obavezan je obuzdavati pojavu te isprike, ili je barem umanjivati, shodno svojim mogućnostima, ako je nije u stanju potpuno spriječiti, makar namaz obavljao išaretom stojeći, ili sjedeći, ali ne i ležeći. Ako može da je obuzda zavojem, oblogom, ili obavljajući namaz sjedeći, neće se više smatrati osobom s isprikom.