11.

عَنْ أَبِي مُحَمَّدٍ الْحَسَنِ بْنِ عَلِيِّ بْنِ أَبِي طَالِبٍ سِبْطِ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ َرَيْحَانَتِهِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا، قَالَ: حَفِظْتُ مِنْ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ: دَعْ مَا يُرِيبُكَ إلَى مَا لَا يُرِيبُكَ

Hasan ibnu Ali, radijallahu anhu, veli:
"Upamtio sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ovo: "Ostavi ono što ti je sumnjivo i drži ono u čem sumnje nemaš!" 

Mudri ljudi kažu da lažov mora imati dobro pamćenje kako bi zapamtio laž, a onaj koji govori istinu, on nema potrebe da pamti šta je rekao, jer govori onako kako jeste. On u svojim prsima nema laži i obmane prema ljudima.  Čim se u čovjeku javlja sumnja, da li je nešto dobro ili nije, to treba ostaviti. Prenosi se da je čovjek kojem je otac radio kod vladara, nakon njegove smrti odbio uzeti nasljedstvo. Upitan je zašto je to uradio, a on je odgovorio: “Ne znam kako je stečeno, to treba biti vakuf muslimanima.”
Prvo što moramo naučiti je šta je halal, a šta haram. Tek kada to spoznamo, možemo krenuti prema onome što je dobro za nas na ovome i spas na budućem svijetu. Osnova je da ne činimo kada smo sami ono što nas je stid činiti pred ljudima. Gospodara Uzvišenog se zastidimo kao što se stidimo nekog čestitog čovjeka među nama. 

12.

عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّم :مِنْ حُسْنِ إِسْلاَمِ الْمَرْءِ تَرْكُهُ مَا لاَ يَعْنِيهِ 

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, veli: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

"Od dobrog i čvrstog Islama jednog čovjeka je i to da ostavlja ono, što ga se ne tiče."

Ulema ima tri pravila vezana za dvanaesti hadis i to sljedeća: “Onaj ko se stalno okreće, neće stići. Biti svjestan ovog hadisa, znači ne okretati se, jer time skraćujemo mogućnost dostizanja cilja, drugo: da bi smo nečemu rekli “ne” u nama treba biti veće “da”, koje će se ogledati u svijesti o Allahu, dž.š., i želji da Mu se približimo, treće: lahko je biti zauzet, a teško je biti produktivan. Da bi čovjek probdio dunjalukom, mora imati ciljeve koje želi postići. Ako se bavi stvarima koje ga se ne tiču, uvijek će biti zauzet.”

13.

عَنْ أَنَس بنِ مَالِك عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: لَا يُؤْمِنُ أَحَدُكُمْ حَتَّى يُحِبَّ لِأَخِيهِ مَا يُحِبُّ لِنَفْسِهِ

Sluga Alejhisselamov Enes sin Malikov veli da je Alejhisselam rekao:

"Ni jedan od vas ne vjeruje (nije dobar, pravi musliman) sve dotle dok ne bude volio svom bratu (muslimanu) što voli sam sebi." 

Ono što nam poručuje ovaj hadis je uvjet za punoću vjerovanja. Ispod ovog nivoa nema insanijjeta (ljudskosti), nema imana i iskrenog mu'minskog odnosa. Stepen iznad ovog odnosa je željeti drugima više nego sebi. Cijeli život trebamo nastojati praktikovati ovaj hadis, moliti Allaha, dž.š., da naše srce svakome želi dobro i nikoga ne prezire.

14.

عَنِ ابْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللهُ تَعَالَى عَنْهُ قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: لَا يَحِلُّ دَمُ امْرِئٍ مُسْلِمٍ يَشْهَدُ أَنْ لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ، وأَنِّي رَسُولُ اللَّهِ، إِلَّا بِإِحْدَى ثَلَاثٍ: الثَّيِّبُ الزَّانِي، والنَّفْسُ بِالنَّفْسِ، والتَّارِكُ لِدِينِهِ الْمُفَارِقُ لِلْجَمَاعَةِ

Ibnu Mes'ud, radijallahu anhu, veli da je Allahov Poslanik rekao:
"Nije dozvoljeno proliti krv jednog muslimana osim u tri slučaja:
1. ako jedna muslimanska osoba, koja je jednom u bračnoj vezi bila, izvrši prostituciju 
2. duša za dušu 
3. kad musliman (ili muslimanka) ostavi svoju vjeru i napusti islamsku zajednicu."

Ono što nam poručuje ovaj hadis, pravo je države i ona to uređuje. Čovjeku nije dopušteno uzeti pravdu u svoje ruke i svojevoljno nekome oduzeti život, čak iako postoji neki od razloga navedenih u hadisu. Narodi žive, dok žive njihove vrijednosti. U predajama se bilježi da će pred Sudnji dan u Ummetu biti ljudi koji će javno činiti blud, a najbolji od ljudi tog vremena bit će onaj koji im kaže: “Da si je barem iza zida sklonio.” 
Od svakoga možemo pobjeći, osim od svoga Gospodara. Ostavljanje vjere, jedna je od najopasnijih stvari i pitanje je da li će čovjek imati vremena da se vrati. Nastojmo pomoći ljudima da razumiju vjeru. Blago li onome ko to uradi i nauči ljude da znaju šta je najbitnije u vjeri, a to su riječi: “La ilahe illallah, Muhammedun Resulullah. ”

 

15.

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ، أنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَنْ كَانَ يُؤْمِنُ بِاللهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَلْيَقُلْ خَيْرًا أَوْ لِيَصْمُتْ، وَمَنْ كَانَ يُؤْمِنُ بِاللهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَلْيُكْرِمْ جَارَهُ، وَمَنْ كَانَ يُؤْمِنُ بِاللهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَلْيُكْرِمْ ضَيْفَهُ

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, veli da je Alejhisselam rekao: 
"Ko vjeruje u Boga i Zadnji dan neka govori što je dobro ili neka šuti. Ko vjeruje u Boga i Zadnji dan neka počasti susjeda. Ko vjeruje u Boga i Zadnji dan neka počasti gosta." 

Jedna riječ može pomiriti, ali i zavaditi, pa čak i rat započeti. Kada hoćeš nešto da kažeš, pomisli da li u tome ima Allahovog zadovoljstva. Ako ima – reci, bit ćeš nagrađen za to, ako nema – šuti. Od sunneta Resulullaha, s.a.v.s., je da gost odsjedne tri dana. U predajama se navodi četrnaest stvari koje teku i nakon čovjekove smrti, a jedna od njih i je vakuf kuća za putnike. Ko sagradi kuću u kojoj će se moći odmoriti i boraviti putnici, i nakon smrti graditelja-vakifa, dolazit će dobra djela.

16.

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ تَعَالَى عَنْهُ أَنَّ رَجُلًا قَالَ لِلنَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَوْصِنِي. قَالَ: لَا تَغْضَبْ، فَرَدَّدَ مِرَارًا، قَالَ: لَا تَغْضَبْ

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, veli da je jedan čovjek rekao Pejgamberu, sallallahu alejhi ve sellem: 
"Preporuči mi što" Pejgnmber mu reče: "Nemoj se srditi" Pa pošto čovjek ponovi molbu nekoliko puta, Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, mu opet reče. "Nemoj se srditi." 

Grijesi uglavnom dolaze kroz dvoje, a to su strast i srdžba. Najteže stvari čovjek uradi u srdžbi, ubije čovjekauništi brak, udalji se od prijatelja i učini mnoge teške stvari. Izvor dobrog i lijepog ponašanja se nalazi u blagosti. Ako pojedinac ne održava rodbinsku vezu sa nama, on je neposlušan Allahu, dž.š., u odnosu prema nama, a naša obaveza je da ne činimo istu grešku kao on. Prenosi se da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Nema draže doze Allahu, koju čovjek može progutati, od doze srdžbe koju povuče u sebe. Onaj ko to tako uradi, Allah njegovo srce ispuni imanom.”

17.

عَنْ أَبِي الأَشْعَثِ، عَنْ شَدَّادِ بْنِ أَوْسٍ، قَالَ اثْنَتَانِ حَفِظْتُهُمَا عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: إِنَّ اللَّهَ كَتَبَ الْإِحْسَانَ عَلَى كُلِّ شَىْءٍ فَإِذَا قَتَلْتُمْ فَأَحْسِنُوا الْقِتْلَةَ وَإِذَا ذَبَحْتُمْ فَأَحْسِنُوا الذِّبْحَةَ وَلْيُحِدَّ أَحَدُكُمْ شَفْرَتَهُ وَلْيُرِحْ ذَبِيحَتَهُ‏

Šeddad ibnu Evs, radijallahu anhu, veli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Bog, dželle šanuhu, je propisao obzir (dobročinstvo) i lijep postupak prema svemu. Pa i kad ubijate (npr. neprijatelja) ubijte na lijep način, i kad koljete, koljite na lijep način. Neka svaki od vas naoštri nož i sa životinjom koju će klati, obzirno postupa."

Vjerniku je dozvoljeno da ubija samo u određenim situacijama, npr. u ratu, kada je sukobljen sa neprijateljem koji mu ugrožava život i kada je u pitanju poravnanje, šerijatska presuda smrtne kazne. 
Prenosi se da je jedne prilike Poslanik, s.a.v.s., vidio čovjeka kako je položio ovcu u želji da je zakolje i oštrio je nož pred njenim očima. Tada je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Zar hoćeš da joj daš dvije smrti. Trebao si naoštriti nož kad te nije vidjela.”
Najveća nagrada u Džennetu bit će gledanje u Allaha, dž.š., i ništa se drugo ne može sa tim porediti. Na dunjaluku vjerovati u Allaha, dž.š., kao da Ga vidimo, je najveći stepen imana.

18.

عَنْ أَبِي ذَرٍّ، قَالَ: قَالَ لِي رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: اتَّقِ اللَّهَ حَيْثُمَا كُنْتَ وَأَتْبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ

Ebu Zerr, radijallahu anhu, veli da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao ovakvu preporuku: 
"Boj se Boga gdje god budeš! Za zlim djelom uradi dobro djelo. Time ćeš zlo djelo izbrisati. Sa svijetom postupaj dobroćudno."

Suština vjere je naš odnos prema Allahu, dž.š.,svi smo griješni i da svi ćemo upadati u grijehe, kako da se prema tome odnosimo, vjeru treba da pokazujemo svojim djelima, ophodeći se prema ljudima na najljepši način. Najveća  sramota za čovjeka je da se sakrije od ljudi, a ne misli na pogled Allaha, dž.š., i ne sakrije svoje grijehe tako što ih neće činiti. Koliko smo svjesni Allaha, dž.š., toliko je On sa nama, toliko nas voli i toliko nas podučava. Vrata pokajanja su otvorena sve do trenutka kada nam duša dođe u grlo. Najopasnija šejtanova obmana je da vjernicima grijehe prikaže većim od Allahove, dž.š., milosti. Ono čime se grijesi opraštaju, oporučeno nam je u hadisu, u kome je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Ko se abdesti, pa to uradi na lijep način, sa njega će spasti grijesi, pa čak i oni ispod nokata.” 

 

19.

عَنْ ابْنِ عَبَّاسٍ قَالَ كُنْتُ خَلْفَ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَوْمًا فَقَالَ: يَا غُلَامُ إِنِّي أُعَلِّمُكَ كَلِمَاتٍ احْفَظْ اللَّهَ يَحْفَظْكَ احْفَظْ اللَّهَ تَجِدْهُ تُجَاهَكَ إِذَا سَأَلْتَ فَاسْأَلْ اللَّهَ وَإِذَا اسْتَعَنْتَ فَاسْتَعِنْ بِاللَّهِ وَاعْلَمْ أَنَّ الْأُمَّةَ لَوْ اجْتَمَعَتْ عَلَى أَنْ يَنْفَعُوكَ بِشَيْءٍ لَمْ يَنْفَعُوكَ إِلَّا بِشَيْءٍ قَدْ كَتَبَهُ اللَّهُ لَكَ وَلَوْ
اجْتَمَعُوا عَلَى أَنْ يَضُرُّوكَ بِشَيْءٍ لَمْ يَضُرُّوكَ إِلَّا بِشَيْءٍ قَدْ كَتَبَهُ اللَّهُ عَلَيْكَ رُفِعَتْ الْأَقْلَامُ وَجَفَّتْ الصُّحُفُ 

Abdullah ibnu Abbas, radijallahu anhu, jahaše za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na istoj jahalici, pa mu tom prilikom reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 
"Dječače, ja ću te naučiti nekoliko riječi: Čuvaj Boga, poštuj Ga i Bog će tebe čuvati. Čuvaj Boga pa ćeš Ga uvjek pred sobom naći (tj. postupaj kako Bog, dželle šanuhu, želi pa kad Ga nešto zamoliš On će ti udovoljiti). Kad moliš, moli Boga. Kad pomoć tražiš traži je od Boga. Dobro znaj, da se čitav svijet sakupi da ti i najmanju korist donese, da ti ne bi donijeli osim one, koju ti je Bog odredio i propisao. A da se opet čitav svijet okupi da ti neku štetu nanesu, ne bi ti nanijeli osim one, koju ti je Bog odredio i upisao. Pera sudbiue su odložena a stranice se osušile (tj. sve je određeno i zaključeno)" 

Kada želimo nekoga posavjetovati ili mu nešto kazati, slijedimo praksu Resulullaha, s.a.v.s.Čuvati Gospodara, dž.š., znači čuvati svoj namaz, stidno mjesto i zakletve. Ko čuva namaz, on će mu biti svjetlo i svjedok na Sudnjem danu. Abdest će čuvati, samo istinski vjernik. Kada čovjek čuva Allaha, dž.š., tj. Njegove propise, Allah, dž.š., čuva njegov život i čast. Vjera nas štiti kada ne lažemo ljudima, pa nas ljudi zbog te vrijednosti uvažavaju, svjesni da nikome nepravdu nismo učinili.

20.

عَنْ أَبيْ مَسْعُوْدٍ عُقبَة بنِ عَمْرٍو الأَنْصَارِيِّ البَدْرِيِّ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ قَالَ: قَالَ رَسُوْلُ اللهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: إِنَّ مِمَّا أَدْرَكَ النَاسُ مِنْ كَلاَمِ النُّبُوَّةِ الْأُولَى إِذَا لَمْ تَسْتَحْيِ فَاصْنَعْ مَا شِئْتَ

Ebu Mes'ud El-Ensari priča da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 
"Od riječi, koje je svijet zapamtio od pripovjedi prošlih Božijih poslanika je i ova: Kad se ne stidiš, radi šta hoćeš"

Osobina stida se vezuje za Uzvišenog Gospodara u trenucima kada vjernik podigne svoje ruke i zamoli Ga za nešto. On se stidi da vjerničke ruke ostavi prazne. Postoji urođeni i stečeni stid. Onaj ko se ne stidi, pa makar i ljudi, uzet će ono što mu ne pripada.