Muktedija je obavezan slijediti imama bez kašnjenja u farzovima i vadžibima. Ako bi u trenutku slijeđenja trebao uraditi neki vadžib, neće ga ostaviti nego će ga izvršiti, a zatim nastaviti slijediti imama, jer tako ne napušta slijeđenje imama, nego ga samo odgađa. Tako, recimo, ako bi imam ustao na treći rekat prije nego što muktedija dovrši učenje tešehhuda, on će ga dovršiti, a zatim ustati, jer je tešehud vadžib. Ako bi ustao, a ne bude ga upotpunio, namaz je opet ispravan. Tako isto na zadnjem sjedenju, ako imam preda selam prije nego što muktedija prouči tešehhud, on će ga proučiti, a zatim će predati selam. A ako bi predao selam prije nego što ga upotpuni, namaz je opet ispravan.
Ako bi imam predao selam prije nego što muktedija prouči salavate i dovu, on će slijediti imama i predati selam sa njim, jer su salavati i dova sunnet.
Ako se imam vrati sa ruku'a i sedžde prije nego što muktedija izgovori tri puta određeno učenje, on će ga slijediti u tome.
Ako muktedija podigne glavu sa ruku'a ili sedžde prije imama, treba da se vrati, i to mu se neće brojati kao dva ruku'a ili sedžde.
Ako bi obavio neki rukn namaza prije imama i ne ponovi ga kasnije sa njim, kao da učini ruku' i vrati se sa njega prije nego što to učini imam, a to kasnije ne ponovi sa imamom, ili poslije njega i preda selam sa imamom, njegov namaz će biti neispravan.
Dokaz da je slijeđenje imama obavezno su riječi Poslanika ( a.s. ):
Imam je postavljen da bi se za njim klanja/o. Kada izgovori tekbir i vi ga izgovorite, kada učini ruku e i vi ga učinite, kada se vrati sa njega i vi se vratite. Kada kaže: "Semiallahu limen hamideh" (Čuje Allah onog ko Mu zahvaljuje) vi recite: "Rabbena lekel-hamd" (Gospodaru naš, Tebi hvala), kada učini sedždu i vi učinite.
Onaj ko je zakasnio na sve rekate ili neke od njih (mesbuk) neće slijediti imama u predaji selama nego će ustati nakon imamove predaje selama i naklanjati ono što je propustio.
Ono što naklanjava nakon imamovog završetka namaza, smatra se da klanja sam za sebe, pa će zato učiti Subhaneke, e'uzu i ostalo, jer on naklanjava početak namaza. Ako bi pogriješio prilikom naklanjavanja, treba da učini sehvi sedždu.
Muktedija treba da slijedi imama u svim namaskim učenjima (zikrovima) osim učenja na kijamu i tu ga neće slijediti, tojest učiti, nego će šutjeti i slušati, svejedno radilo se o namazima kod koji se uči naglas ili u sebi. Dokazi za to su riječi Uzvišenog:
A kada se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.
Ebu Hurejre (r.a.) prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao:
Imam je određen da bi se klanja/o za njim, pa kada izgovori tekbir i vi ga izgovorite, a kada uči vi slušajte.
Zejd b. Sabit je rekao: "Nema učenja za imamom ni u čemu." (Muslim (577)).
Ibn Ebi Džemre kaže: "Rekao sam Ibn Abbasu: Hoću li učiti kada je imam ispred mene? 'Ne', odgovori on." (Et-Tahavi)
Ibn Mes'ud kaže: "Bolje bi bilo onome ko uči za imamom da je svoja usta napunio zemljom." (Et-Tahavi)
Ovo mišljenje se prenosi od velikog broja tabi'ina kao što su: Seid b. Džubejr, Suvejd b. Gafleh, Alkama b. Kajs, Ibrahim en-Neha'i i dr.
Iz ovih dokaza se razumije da je učenje za imamom mekruh tahrimi.
(hanefijski fikh)