Transformacija izmjenjuje osobine i karakteristike nečisti, tako da ona to prestaje biti samim gubljenjem svojstava nečistoće u sebi.
Kada se nečista materija izmijeni i pretvori u drugu, ona postaje čista, zbog toga što Šerijat neku stvar smatra nečistom na osnovu njene suštine, a suština stvari se mijenja promjenom nekih njenih osobina, pogotovo potpunom promjenom. Kost i meso nisu so, ali kada to postanu tako će se i tretirati. Sličan primjer u Šerijatu je sa spermom (nutfom), koja je nečista, postaje zakvačkom (al ekom) koji je, također, nečist, nakon čega postaje embrion (mudga), koji je čist. Ili, voćni sok je čist, ali pretvara se u vino i postaje nečist; pretvara se u sirće i ponovo postaje čist. Na osnovu toga spoznajemo da pretvaranje materije zahtijeva nestanak osobine koja joj je bila svojstvena.
Prenosi se od određenog broja ashaba i tabi'ina dozvola za pravljenje i korištenje sirćeta od vina, među kojima su Alija, Ibn Abbas, Ebud-Derda, Ata b. Ebi Rebbah, Omer b. Abdulaziz i dr.
Prema ovome, lug od nečistoće, nakon što je ona spaljena, jeste čist. Sapun, napravljen od nečiste masti, jeste čist. Nečistoća, ako se taloži na dnu bunara i pretvori se u glinu, postaje čista. Na isti način su brojni šejhovi davali fetve da je čist kuhani pekmez i kada su mu grožđice nečiste. Također, ako bi sezam bio nečist, postao bi čist kada bi se iscijedio, pogotovo, ako je za njim opća potreba.