To je sedžda koja se obavlja u namazu između dva tekbira koji su sunnet. Prilikom odlaska na ovu sedždu ne dižu se ruke, nema tešehhuda poslije nje, niti predaje selama. Mustehab (lijepo) je da se obavi tako da se ode sa stajanja i ustane na noge poslije nje. Ova sedžda je obavezna ( vadžib) za osobu koja je proučila ili čula učenje ajeta koji u sebi sadrže sedžde tilavet. Ima četrnaest mjesta u Časnom Kur'anu na kojima se nalaze ovi ajeti. To su:
-kraj sure El-A'raf,
-sura Er-Ra'd,
-sura En-Nahl,
-sura El-Isra',
-sura Merjem,
-početak sure El-Hadždž,
-sura El-Furkan,
-sura En-Neml,
-sura Es-Sedžda,
-sura Es-Sad,
-sura Fussilet,
-sura En-Nedžm,
-sura El-Inšikak i
-sura El-'Alek.
Dokaz da je ova sedžda obavezna je hadis Allahovog Poslanika s.a.v.s. u kojem kaže: "Kada čovjek prouči ajet sedžde i učini sedždu, šejtan se udalji od njega plačući i kaže: "Teško meni, čovjeku je naređeno da učini sedždu i on ju je učinio i zato će imati Džennet kao nagradu. Meni je naređeno da učinim sedždu a ja sam odbio da je učinim i zato ću imati Džehennem kao kaznu."
Ovo jasno upućuje na čovjekovu dužnost da čini sedždu, a imperativ, općenito, znači obavezu. Ajeti u kojima se nalazi sedžda, svojim jasnim značenjem upućuju na obavezu, jer se ovi ajeti dijele na tri grupe:
-U prvoj grupi su ajeti u kojima je nedvosmislena naredba da se čini sedžda, pa nam je obaveza izvršiti naredbu.
-U drugu grupu ajeta spadaju ajeti u kojima se navode vijesti o nevjernicima koji su odbili učiniti sedždu. Naša je obaveza da se razlikujemo od nevjernika, tako što ćemo činiti sedždu.
-U trećoj skupini su ajeti koji govore postupcima pokornih Allahovih robova. Naša obaveza je da slijedimo njihov primjer.
I učač i slušalac po pitanju obaveze sedžde su jednaki, jer imperativ i obavijest, kao što su argument da učač mora učiniti sedždu, također, su uopćeno argument da i slušalac mora učiniti. Od Ibn Omera se prenosi da je rekao: "Sedždu je obavezan učiniti i slušalac."
Ibn Omer je rekao: "Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je učio ajete u kojima se spominje sedžda u našem prisustvu, pa bi učinio sedždu a i mi bi to isto uradili. Nastala bi tolika gužva, tako da neki od nas nisu mogli naći prostora da spuste svoja čela na sedždu."
- Slušalac je obavezan učiniti sedždu, samo ako čuje da je ispravno proučen ajet. Pa tako, ako ajet sa sedždom prouči maloumna osoba, slušalac nije dužan da je učini, niti ako je prouči osoba u snu, ili ptica, ili dječak koji nije psihički zreo.
Gluha osoba nije obavezna učiniti sedždu na osnovu učenja neke duge osobe, ali je obavezan učiniti sedždu ako on lično prouči ajete sedžde.
Nije obavezan učiniti sedždu onaj ko napiše ajet u kojem se spominje sedžda, ili ako se pogleda u ajet a da se ne prouči izgovarajući jezikom, jer nije proučio a ni čuo ajet.
- Ako je prouči ili čuje dok jaše, dozvoljeno je da je učini naklonom dok jaše. Ako je prouči zdrava osoba koja je u stanju da učini sedždu pa je ne obavi sve dok se ne razboli, a tada ne bude u stanju da je učini, dozvoljeno mu je da je učini naklonom i ne mora je ponavljati kada ozdravi, jer ona ne spada u obavezu koja se mora uraditi odmah. Pa čak, ako bi je učinio nakon godinu dana, računalo bi se da ju je učinio na vrijeme a ne naknadno, jer ona nije vezana za određeno vrijeme, osim one koja je obavezna (proučena) u namazu pa ju je i obaveza izvršiti u namazu, jer kada je postala obavezna u namazu, postala je jedan njegov dio, tako da se ne može izvršiti izvan njega, osim ako bude pokvaren namaz prije nego se ode na sedždu. U tom slučaju se može izvršiti van namaza. Jer, ako je namaz pokvaren, ostalo je samo učenje koje se ne ubraja više u namasko učenje.
Sedžda koju je obavezan izvršiti u namazu, pa je ne obavi, ne može je obaviti van namaza. Obavezan je učiniti tevbu - pokajanje jer je, ostavivši je, zaradio grijeh.
- Ako bi čuo ajet sa sedždom od klanjača, pa mu se ne priključi u namazu, ili mu se priključi na drugom rekatu, sedždu će učiniti van namaza. Ako bi mu se priključio na rekatu na kojem je proučen ajet sa sedždom, ali tek poslije sedžde, ubraja se da je prispio na nju s obzirom da je stigao na rekat na kojem je ona učinjena, a ona je dio tog rekata.
Ako bi klanjač, bez obzira da li bio imam, muktedija ili samostalno klanjao, čuo ajet u kojem ima sedžda od nekoga ko nije u namazu, neće u namazu učiniti sedždu, već nakon namaza. Ako bi i učinio sedždu u namazu ne bi mu se brojala, i treba da je ponovi poslije namaza.
Ako bi je proučio u namazu neko ko klanja za imam om, ta sedžda mu nije namaska, s obzirom da mu učenje nema značaja, ali je dužan da učini sedždu poslije namaza.
Ako bi je više puta proučio na jednom mjestu i vremenu, dovoljno je da učini jednu sedždu, pod uvjetom da se radi o jednom ajetu i da je učeno na istom mjestu i vremenu. Na osnovu ovoga, ako bi ga proučila jedna skupina, i čuje ajet svako od njih od drugoga, dovoljno je učiniti jednu sedždu. Obaveza da se učini više sedždi povećava se sa povećanjem broja mjesta na kojem je proučena i sa povećanjem broja termina. Također, obaveza činjenja više sedždi povećava se povećanjem broja različitih ajeta koji sadrže u sebi sedždu prilikom učenja ili slušanja.
Smatra se da je osoba promijenila mjesto ukoliko se premjesti s jednog na drugo mjesto, napravivši dva ili više koraka, pod uslovom da se to mjesto ne može tretirati jednim, kao npr. džamija i kuća, i svako drugo mjesto na kojem je dozvoljeno da se priključi za imamom koji se nalazi u jednom dijelu tog prostora.
Novim sjedenjem će se smatrati, ako je u međuvremenu radio neki posao koji se u običaju ubraja prekidanjem onoga što mu je prethodilo, kao npr. jelo, piće, spavanje na leđima, kupoprodaja, ili da upravlja vozilom.
Ako bi proučio ajet sa sedždom van namaza i učinio sedždu, zatim pristupio u namaz odmah bez promjene mjesta i proučio ga ponovo u namazu, učinit će drugu sedždu. Ako ne bi učinio sedždu prije stupanja u namaz, bila bi mu dovoljna druga sedžda, jer je namaska i ona je jača.
Ako bi je ponovio u namazu više puta za vrijeme dok se nalazi na jahalici, dovoljno mu je da učini jednu sedždu, jer namaz ujedinjuje sve različite prostore.
Tilavet sedžda će biti obavljena činjenjem ruku'a u namazu ako je nanijeti, ili sa namaskom sedždom i ako je ne nanijeti, pod uvjetom da učini ruku'u ili sedždu odmah nakon što prouči ajet sa sedždom, ili da još prouči jedan, dva, ili tri ajeta.
Mekruh ja imamu da u namazu u kojem se uči u sebi uči ajet u kojem ima sedžda, jer ako izostavi sedždu izostavio je vadžib, a ako je pak, obavi, unijet će pometnju medu klanjače. Ovdje se izuzima slučaj da ajet bude na kraju sure ili veoma blizu kraja, tako da se može izvršiti i sa činjenjem namaskog ruku'a ili sedžde.
Mekruh je da uči suru u namazu ili van njega a da izostavi učenje ajeta sa sedždom, jer u tome ima sličnosti sa izbjegavanjem činjenja sedžde, ili sa izbjegavanjem jednog dijela Kur'ana.
Lijepo je da se ne uči naglas ajet sa sedždom u prisustvu osobe koja nije spremna da obavi sedždu, kao npr. u prisustvu osobe koja nema abdest ili joj činjenje sedžde predstavlja poteškoću. Lijepo je da učač ili slušalac, ako nisu u stanju da izvrše sedždu kažu:(Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.) kako bi ostvarili jedan vid pokornosti u granicama mogućeg, a zatim će učiniti sedždu poslije toga.
U tilavet sedždi će se ograničiti samo na učenje tesbiha koji se uči na sedždi, ako se nalazi u farz-namazu, a ako se nalazi u nafili namazu, ili van namaza izgovorit će što želi od poznatih dova, kao npr: Moje lice sedždu čini Onome ko ga je stvorio i upotpunio, dao mu sluh i vid Svojom moći i snagom.