U arapskom jeziku hajz (ar. hajd) znači tečenje nečega. Krv koja se pojavljuje kod žene ne može se smatrati menstrualnom dok se ne ispune ovi uvjeti:
1. da ističe iz rodnice;
2. da ne bude uzrokovana porođajem;
3. da joj prethodi određeni period čistoće, makar i fiktivni (pravni). To znači da žena prije hajza bude čista petnaest i više dana, jer najmanji period čistoće između dva ciklusa je petnaest dana i noći. Ovaj period pravnici nazivaju periodom čistoće.
4. da period pojavljivanje menstrualne krvi ne bude manji od tri dana i noći, što je i najmanji period hajza;
5. da se pojavi nakon što ženska osoba napuni devet godina po mjesečevom kalendaru, odnosno kada uđe u period puberteta.
Učenjaci se u procjenjivanju najdužeg i najkraćeg trajanja hajza razilaze. Tako hanefije smatraju da je najkraći period trajanja hajza tri dana i noći, a najduži deset dana. Krv koja traje manje od tri dana, kao i ona koja pređe preko deset dana, nije hajz, nego istihaza.
Šafije, s druge strane, smatraju da hajz najmanje može trajati jedan dan i noć, a najduže petnaest dana. Hanefije svoj stav argumentiraju sa nekoliko hadisa, koje su, doduše, učenjaci okarakterizirali slabim. Međutim, nakon što je spomenuo ove hadise u svom djelu Fethul-kadir, Kemal ibn Hummam je rekao: "Ovih nekoliko Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., hadisa prenose se u nekoliko verzija, čime se penju na stupanj dobrih (hasen)."
Menstrualna krv se javlja u šest boja i to: crna, crvenkasta, žućkasta, zelenkasta, turbidna, tj. boja zamućene vode i prašinasta, tj. boja prašine. Nijedna krv ovih boja nije menstrualna krv, osim ako se pojavi u periodu kada žena obično dobiva menstruaciju.
U slučaju kada žena zaspi u stanju čistoće, a probudi se s hajzom, tretirat će se tako kao da je dobila hajz u trenutku buđenja. Na temelju ovoga stava, utvrđuje se da, ako bi žena zaspala u stanju čistoće u vrijeme podne-namaza, kojeg nije obavila, a probudila se tek u ikindijskom vremenu i uvidjela da je dobila hajz, dužna je naklanjati propušteni namaz kada ponovo bude u stanju čistoće. U slučaju da se desi suprotno, tj. da zaspi dok ima hajz, a probudi se čista, smatrat će se da joj je prestao hajz od trenutka kada je zaspala. Na temelju toga stava, ona je dužna naklanjati namaz koji joj je prošao dok je spavala, iz čega se uočava da uvijek u sličnim situacija postupamo po onome što je predostrožnije.
Stav Ebu Jusufa jeste da se period prestanka krvarenja, koji je manji od petnaest dana, ne smatra periodom koji razdvaja dva hajza, već kao kontinuirano krvarenje, uz uvjet da krvarenje bude na početku i na kraju perioda čistoće. Tako se može početak hajza računati na osnovu završetka perioda čistoće, a kraj hajza na osnovu početka drugog perioda čistoće.
Ako bi se pretpostavilo da neka žena ima hajz u trajanju od četiri dana, zatim se krvarenje prekine u trajanju od petnaest dana, pa se ponovo pojavi u trajanju od četiri dana, prva i druga četiri dana bi bila periodi hajza, dok bi petnaest dana bio period čistoće koji razdvaja dva hajza. Ako bi imala krvarenje dva dana, zatim se krvarenje prekine u trajanju od jedan dan, pa se ponovo pojavi u trajanju od jedan dan, sva četiri ova dana bi bili period jednog hajza, pod uslovom da mu prethodi puni period čistoće. Ako bi imala krvarenje dva dana, pa se prekine pet dana, zatim se pojavi jedan, svih osam dana se računa kao hajz.
Na hajz i nifas odnose se slijedeći zajednički propisi:
1. Zabrana obavljanja namaza
2. Zabrana posta. Za razliku od propuštenih namaza (koje nije obavezna naklanjati), žena je dužna napostiti post. Za ispravnost posta nije uvjet kupanje. Stoga, ako bi kod žene prestao hajz prije zore za onoliko vremena koliko je dovoljno da se okupa i da od početnog tekbira (Allahu ekber), kojim se stupa u namaz izgovori samo "Allah", njen post bit će ispravan makar se i ne okupala (odmah).
3. Zabrana učenja Časnog Kur'ana. Ženi koja ima hajz zabranjeno je (haram) učiti Kur'an, pa makar i jedan ajet iz njega, sve dok njen hajz ne prestane i dok se ne okupa. Ibn Abbas prenosi od Abdullaha ibn Revahe (da je rekao): "Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da bilo ko od nas uči Kur'an dok je džunup."
4. Zabrana doticanja predmeta na kojem je napisan cijeli ajet. ženi koja je u hajzu haram je doticati harfove u cijelosti napisanog ajeta na levhi (ploči, tabli), novcu ili zidu, za razliku od mushafa kojeg uopće nije dozvoljeno doticati, kao i njegove korice i prazne margine listova.
5. Zabrana ulaska u mesdžid (džamiju). Ženi koja ima hajz haram je ulaziti u džamiju i prolaziti kroz nju, makar se ne zadržavala, osim u slučaju krajnje nužde, kao što je bojazan od divljači, lopova i veoma velike hladnoće i žeđi.
6. Zabrana obavljanja tavafa. Ženi koja ima hajz zabranjeno je (haram) tavafiti oko Ka'be. Stoga, ako dobije hajz dok je na hadždžu, ona će obavljati sve hadžske obrede, osim tavafa koji će naknadno obaviti nakon što haj z prestane i ona se okupa.
7. Zabrana spolnog općenja. Haram je spolno općiti sa ženom koja ima hajz, te naslađivati se dijelom njenog tijela između pupka i koljena. E bu-Hanife, smatra da je dozvoljeno spolno općiti sa ženom kod koje je hajz prestao nakon prolaska deset punih dana i prije nego što se okupa. Ako hajz prestane prije ovog perioda, tada nije dozvoljen spolni odnos sa tom ženom, sve dok se ne okupa.
8. Obaveza kupanja nakon prestanka krvi. Žena je obavezna okupati se nakon što kod nje prestane menstrualna krv, a ako nije u mogućnosti okupati se zbog jednog od razloga koji dozvoljavaju tejemum, onda će uzet tejemum. Nakon što prestane opravdani razlog za tejemum ona je obavezna okupati se. Kupanje poslije hajza je kao i kupanje od dženabeta, a glavni njegov dio (rukn) jeste poljevanje vodom cijelog tijela i ispiranje usta (madmada) i nosa (istinšak).