"En-nifas, sa kesrom, znači porođaj. Kada se žena porodi, za nju se kaže nufesa i nefsa."
U šerijatskom pravu "to je krv koja se pojavljuje nakon porođaja ili nakon što iz maternice izađe veći dio novorođenčetova tijela."
Šerijatski tretman nedonoščeta (es-sikt). Sejh Ibn Abidin definira ovo pitanje riječima: "To je kada dijete bude pobačeno iz utrobe majke sa jasno izraženom tjelesnom konstitucijom. U takvom slučaju žena bude u stanju nifasa. A ako nedonošče ne bi imalo izražene tjelesne konture, ono se ne bi tretiralo kao es-sikt i žena tada ne bi bila u nifasu. Krv koja se tada pojavi smatra se hajzom, ako ispunjava uvjete hajza. U suprotnom, to je istihaza."
Dakle, u slučaju nedonoščeta uvjetuje se da su na njemu vidljive samo neke tjelesne konture, kao što su kosa, nokti, ruka, noga ili prst, a nije uvjet da cijela tjelesna konstitucija bude izražena.
"Kada prođe četrdeset noći nakon što se kap sjemena ubaci u rodnicu, Allah pošalje meleka koji uobliči zametak i formira mu uši, oči, kožu, meso i kosti ... "
Vjerovjesnik, s.a.v.s, u ovom časnom hadisu, opisuje genezu formiranja organa kod embrija, a ona se potpuno podudara sa onim što tvrde učenjaci iz te naučne oblasti. Oni kažu da na kraju šeste sedmice (42 dana) zametak dostigne kulminaciju svojih aktivnosti u formiranju organa, a to je ujedno i vrhunac kritičnog perioda koji traje od četvrte do osme sedmice.Pojavljivanje meleka u ovom periodu samo je znak njegove važnosti. Inače, on je stalno prisutan i pazi na ljudski zametak u svim njegovim etapama razvoja: u periodu kada je kapljica sperme, grudica zgrušane krvi i komad mesa. Melek se javlja u ovom periodu, kako bi izdvojio konture i oblikovao zametak, izdvojio uši, oči, meso, kožu, kosti ... Nakon toga odredi se spol embrija, muški ili ženski, u ovisnosti od toga kako mu se naredi i žlijezda biva transformirana u jajnik ili sjemenik. Dokaz za to je nedonošče koje pobaci žena prije prirodnog porođaja, na kome se prije isteka sedme i početka osme sedmice ne može vidjeti genitalna žlijezda.
Nema granice za najkraće trajanje nifasa. To je zato što se desi da se neke žene porode, a da pri tome uopće ne bude krvi. Ebu Hanife smatra da je žena samim porođajem počela biti u stanju nifasa, što smo ranije prezentirali i dužna je okupati se. Najduži period nifasa je četrdeset dana.
Poslije kraja nifasa i početka hajza koji ga slijedi, mora da bude potpuni period čistoće, u trajanju od petnaest dana i više. Ako on i ne bi postojao, onda drugo krvarenje ne bi imalo tretman kontinuiranog krvarenja.
Mjesto porijekla krvi istihaze nije u rodnici, nego u veni koja je izvan rodnice, a naziva se el-azil (izdvojena vena). Savremena medicina, međutim, smatra da krv istihaze potiče iz rodnice, baš kao i ona nifasa i hajza. Tako se ovaj stav razlikuje od stava šerijatskih pravnika. Ipak, i jedni i drugi saglasni su da krv istihaze ne spada ni u hajz ni u nifas, jer ako krvarenje traje manje od tri dana, to je tada nepotpuni hajz, a ako potraje više od najdužeg perioda hajza ili nifasa, uzrok joj je neka bolest koja se može liječiti.
El-Birgivi kaže: "Istihaza je manje nečisto stanje (hadesun as gar), baš kao što je to krvarenje iz nosa." Zbog istihaze se ne oslobađa obaveze namaza, niti je zbog nje zabranjeno postiti ili spolno općiti. Ako nečisto stanje (hades), makar samo s pravnog gledišta, potraje cijelo vrijeme farz-namaza, tako da ne preostaje dovoljno vremena· za uzimanje abdesta i klanjanje, ono (nečisto stanje tj. hades) postaje isprika, a osoba u tom stanju postaje osoba sa isprikom - sahibi uzr. Na temelju ovoga stava, žena sa istihazom će se okupati onda kada se utvrdi da je izašla iz hajza ili nifasa, a zatim će se abdestiti i klanjati poput osobe sa isprikom.
El-Birgivi kaže: "Ako bi osoba sa isprikom bila u stanju zaustaviti krv (i drugo) nekim povezom i slično, to je obavezna i učiniti i time više ne bi bila osoba sa isprikom. Tako nije u slučaju hajza. "Takoder, tako nije ni u slučaju nifasa. Šerijatski tretman hajza i nifasa ustanovljava se prvim pojavljivanjem krvi, makar se ona zaustavila higijenskim uloškom.
Ako bi žena koja posti stavila uložak od vate i sl., i osjetila pokretanje menstruacione krvi, ali ona ostane iza vate i ne pojavi se na vanjskom dijelu sve do zalaska sunca, ona će biti sve do tog momenta čista i nije obavezna napostiti taj dan. Ako bi, pak, izvadila uložak čiji je unutrašnji dio natopila krv, tada će se izlazak krvi tretirati od trenutka vađenja uloška. Dakle, ono što je mjerodavno jeste dolazak krvi do ivica unutrašnjeg vaginalnog otvora i nema razlike u tome da li ona tamo stigne nakon što natopi uložak ili direktno.
(iz knjige hanefijski fikh)