Tabi'in, Imam-i A'zam Ebu Hanife, radijallahu anhu, je ostavio neizbrisiv trag na sve istinske muslimane i muslimanke, a posebno na učenjake, i o njegovoj veličini i zaslugama pisali su najveći učenjaci iz njegovog vremena, kao i oni iz kasnijih generacija.
Ali ibn Asim kazao je: "Kada bi se znanje imama Ebu Hanife mjerilo sa znanjem svih učenjaka njegovog doba, prevagnulo bi njegovo znanje."
(Sijer e'alam an-nubela, 6/403)
Poznati muhadis, fakih i mudžahid, Abdullah ibn Mubarek rekao je: "Da me Allah nije pomogao Ebu Hanifom i Sufjanom Sevrijem, bio bih kao i svi drugi ljudi."
(Tehzibul-kemal, 29/428)
Kaže Imam Ebū Ḥanīfe, radijallahu anhu, u Fikhu-l-Ekberu, koji se prenosi od njegovog sina Hammada, rahmetullahi alejh:
"Allah govori govorom koji ne liči našem. Čuje, ali ne kako to mi čujemo. Mi govorimo našim organima i slovima, a Uzvišeni Allah govori bez organa i slova. Slova (harfovi) su stvorena, a Allahov govor nije stvoren. Njegovo biće nije kao ostala bića. To znači da On postoji, bez tijela. Ne prihvata dijeljenje, ne može Ga niko spoznati osjetilima i nije ovisan o nekome. Nema granica niti suparnika. Ništa Mu nije slično i ravno niti Mu iko liči."
Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi ‘alejh, o ‘Ilmul-kelamu odgovorio je: “To su govori filozofa. Drži se Sunneta i puta selefa, a čuvaj se svake novine jer je ona bidat (novotarija)”.
Imam Ebu Hanife je rekao:
“Resulullahovi hadisi šerifi su kruna na našoj glavi i svjetlo (nur) naših očiju. Mi istražujemo riječi plemenitih Ashaba, odabiremo ih, i prilagođavamo im se. Što se tiče riječi tabi’ina one su kao i naše riječi."
"Ukoliko ne nađem odgovor u Allahovoj Knjizi ili sunnetu Pejgambera, sallallahu 'alejhi ve sellem, onda se oslanjam na govor ashaba, radijallahu anhum, od kojeg ne odstupam zbog nečijeg drugog govora."
"Nisam ispružio nogu prema kući svoga učitelja Hammada, iz poštovanja prema njemu, a između moje i njegove kuće bilo je sedam ulica. Od kako je Hammad preselio na Ahiret, nisam klanjao nijedan namaz, a da nisam za njega tražio oprosta kao što tražim oprosta za svoje roditelje. Ja, zaista, tražim oprost za onoga od koga sam nešto naučio ili za onoga ko me je nečemu podučio."
"Allah je postojao oduvijek, a nije postojao prostor. Postojao je prije stvaranja stvorenja. Postojao je, a nije postojalo mjesto, stvorenja ili stvari. On je stvoritelj svega."
"Allah prokleo onoga ko oponira Allahovom Poslaniku, s.a. v.s. s kojim nas je Allah počastio i spasio nas.
(Dr. Mustafa es-Siba'i, Es-Sunne we mekanatuhaji at-tašri 'i al-islami, str. 418.)
Jednom prilikom obratio se neki čovjek Imami 'Azamu Ebu Hanifi, radijallhu anhu, govoreći: "Čuo sam da ljudi iza vaših leđa govore o vama veoma ružne stvari, međutim, ja nikada nisam čuo da ste vi o nekome, iza njegovih leđa, bilo šta ružno rekli!"
Odgovorio je samo: "To je Allahova milost, koju On podari onome koga voli!" [Shibli Nu’mani, str.71.]
Jednog dana je bio Imam Ebu Hanife u džamiji kad mu je prišlo nekoliko ljudi i upustili se s njim u diskusiju. Imam im reče: "Vidio sam jedan brod krcat svakojakom robom. Na brodu nije bio niko od posade, a on je plovio sasvim ravno, ne skrećući ni lijevo ni desno."
Ovi mu odgovore da je nemoguće da brod bez posade plovi ravno morem. To razum ne prima.
Imam im na to odgovori: "Začudo, razum ne prima da može ploviti morem jedan brod bez posade, pa kako onda može ploviti cio svemir a da nema nikog ko svemir čuva i njime upravlja!"