Pod namaskim nijjetom se misli na čvrstu želju za stupanjem u namaz. Uslovi za ispravnost nijjeta su:
1. Islam, jer nijjet nevjernika za ibadet nije ispravan.
2. Poznavanje onoga što se nijeti, tojest da osoba zna koji namaz klanja tako da, ako bi bila upitana šta klanja, može odgovoriti spontano.
3. Da ne bude između nijjeta i početnog tekbira u namazu nešto strano, što ne priliči namazu: jelo, piće ili običan govor, jer ovo kvari namaz, pa i njegov nijjet. Što se tiče odlaska na namaz ili uzimanja abdesta, oni se ne smatraju stranim. Ako bi čovjek izašao iz svoje kuće sa željom da klanja namaz u džematu, pa kada stigne na mjesto obavljanja namaza izgovori početni tekbir, a ne sjeti se nijjeta - namaz mu je ispravan.
Nijjet nije ispravan ako bi ga čovjek učinio nakon prvog (početnog) tekbira i stupanja u namaz. Bolje je i sigurnije da nijjet bude istovremeno sa početnim tekbirom. Za nafile je dovoljan opći nijet za namaz i nije uslov preciziranje te nafile (da je to sabahski sunnet, naprimjer, ili teravijski), jer opis sunneta se postiže samim klanjanjem, kako je to Poslanik (a.s.) radio.
Pritvrđeni sunneti se preciziraju riječima Poslanika a.s. Nema nijednog (Allahova) roba muslimana koji svaki dan klanja Uzvišenom Allahu dvanaest rekata nafile, pored farzova, a da mu neće Allah sagraditi kuću u Džennetu.
Kod namaza koji ne spadaju u nafile klanjač je obavezan da precizira koji će klanjati, pa ako želi vitre zanijetiti učinit će to. Isto tako će učiniti i za džumu, bajram i sve farzove i vadžib namaze, kao što je i namaz za koji se zarekao da će klanjati ili naklanjavani namaz koga je počeo pa pokvario. Klanjač mora odrediti farz koji klanja, jer nijet za opći farz obuhvata sve propisane farzove i zato nije ispravan ako se ne odredi podne ili ikindija, naprimjer, kako bi se razlikovao farz kojeg se želi klanjati od drugog. Ako bi se čovjek odlučio da klanja farz tog vremena, a vrijeme tog namaza još nije izašlo, to mu je dovoljno, čak ako bi i imao propušteni namaz, jer propušteni ne može doći na mjesto trenutnog namaza, ako je zanijetio farz tog vremena. Kod dženaze namaza nijeti se namaz u ime Allaha i dova za tog mejita, jer se tako ovaj namaz razlikuje od ostalih.
Ako bi klanjač zanijetio farz i počeo ga klanjati, a onda pomislio da je to nafila i upotpunio ga elementima nafile, brojat će se kao farz kojeg je zanijetio na početku. Ako bi klanjač počeo neki namaz, dozvoljeno je da promijeni nijet za drugi, pod uslovom da promjenu nijeta prati postupak. Ako bi neko zanijetio i počeo klanjati nafilu, zatim ponovo donio tekbir i zanijetio farz, brojat će mu se da klanja farz. Ako bi klanjao jedan rekat podnevskog namaza, zatim zanijetio i izgovorio tekbir za ikindiju ili nafilu, podne će biti pokvareno, a brojat će se ono za što se odlučio i učinio tekbir, tojest ikindija ili nafila.
Ako bi neko počeo klanjati farz namaz sam, a zatim izgovorio tekbir za slijeđenje imama u namazu, broji mu se da je počeo ono što je zanijetio za imamom, a odbacuje se ono što je klanjao sam, jer se namaz za imamom razlikuje od pojedinačnog namaza po obaveznosti slijeđenja imama i većeg sevapa. Nije uslov da se nijeti i broj rekata, kao što nije uslov da se nijeti okretanje prema Kibli. Kod naklanjavanja je potrebno određivanje namaza. Ako bi neko imao puno propuštenih namaza, pa bio zauzet naklanjavanjem, potrebno je da odredi namaz koji naklanjava. Zanijetit će podne određenog dana, ili ikindiju tog dana, ili posljednje podne koje je dužan klanjati, a nije ga klanjao, ili posljednju ikindiju koju je trebao klanjati, a nije je klanjao itd.
Imam nijeti kao da klanja sam i nema potrebe da nijeti predvođenje drugih. Čak, ako bi zanijetio da neće nikoga predvoditi, a kasnije neko došao i pristupio za njim, namaz je ispravan. Ako imam predvodi žene, mora odlučiti na početku namaza da će to učiniti. Njihovo pristajanje u namazu za njim nije ispravno ako on nije odlučio da će njih predvoditi ili općenito svakog ko pristupi za njim. To je zbog toga što postoji mogućnost da žena pokvari namaz imamu, ako prođe ispred njega i to je njemu šteta. Zato se on ne može natjerati na to osim ako sam pristane. Onaj koji klanja za imamo m treba se za to i odlučiti. Nije dovoljno da samo odluči klanjati farz, nego i da će slijediti imama. Ako bi imamov namaz bio pokvaren, automatski će i njegov biti pokvaren i zato mora doći do njegovog dobrovoljnog preuzimanja obaveze.