Ezan znači oglas o namaskom vremenu određenim riječima.
Ezan je propisan nakon Hidžre, kao što kaže Abdullah ibn Omer: "Muslimani su se, nakon dolaska u Medinu, skupljali i iščekivali namaz, pa su jedan dan razgovarali o tome. Neki su rekli: 'Uzmite zvono, kao kod kršćana' . Drugi rekoše: 'Ne, nego rog, kao kod židova.' Omer je onda rekao: 'Zašto ne biste poslali nekog čovjeka da poziva na namaz?' Allahov Poslanik (a.s.) je rekao: "Ustani Bilale i pozovi na namaz."
Ne misli se u ovom pozivu na poznati ezan nego na obavijest ljudima o početku namaza.
Poslije toga je propisan poznati ezan, a nakon što ga je Abdullah b. Zejd sanjao. Ovaj ashab kaže: "Sanjao sam čovjeka obučenog u zeleno kako nosi zvono pa sam mu rekao:
O Allahov robe, prodaj mi to zvono. On me upita: 'Šta će ti ono?' Rekao sam: Da pomoću njega pozivam na namaz.
On reče: 'Hoćeš li da te uputim na ono što je bolje od njega?' Pitao sam šta je to.
On reče: 'Da kažeš:
Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber.
Ešhedu en la ilahe illellah, Ešhedu en la ilahe illellah.
Ešhedu enne Muhameden resulullah, Ešhedu enne Muhameden resulullah.
Hajje 'ales-salah, Hajje 'ales-salah.
Hajje 'alelfelah, Hajje 'alelfelah.
Allahu ekber, Allahu ekber.
La ilahe illellah."
Zatim je Abdullah b. Zejd otišao kod Allahovog Poslanika ( a.s.) i obavijestio ga o svome snu. Poslanik ( a.s.) je rekao:
Vaš prijatelj je usnio san. Idi sa Bilalom u džamiju i kaži mu ga. Neka Bilal ući, jer on ima jači glas od tebe. Abdullah b. Zejd kaže: "Izašao sam sa Bilalom do džamije i rekao sam mu te riječi i on ih je proučio. To je čuo Omer b. El Hattab pa je istrčao govoreći: 'O Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, ja sam to isto sanjao'".
Ezan i ikamet su sunnet za pet dnevnih namaza, kod njihovog obavljanja na vrijeme ili naklanjavanja, na putu ili kod kuće, u džematu ili pojedinačno, samo za muškarce. Na osnovu riječi Ibn Omera: "Ezan i ikamet nisu obavezni za žene"
Ne uči se ezan za bajram-namaz, niti za namaz prilikom pomračenja sunca. Ne uči se ezan ni za vitr-namaz, jer je onaj za jaciju obavijest o nastupanju njegovog vremena, kao što se ne uči ni za nafile, jer one idu uz farzove.
Ako osoba klanja u svojoj kući, u svome mjestu, dozvoljeno joj je da izostavi ezan i ikamet, jer se prenosi da je Ibn Mesud klanjao sa svojim prijateljima u svojoj kući bez ezana i ikameta i rekao je: "ikarnet mjesta je dovoljan. "
Ako mu prođe namaz, učit će ezan i ikamet, kada ga bude naklanjavao. Ako je više namaza prošlo, učit će se ezan samo za prvi namaz, a ikamet za svaki posebno.
Ibn Mesud je rekao: "Zbog napada mušrika na dan Hendeka, Vjerovjesnik ( a.s.) je izostavio četiri namaza, tako da je od noći prošlo koliko je Allah htio. Vjerovjesnik ( a.s.) je naredio Bilalu da prouči ezan, zatim je proučio ikamet i klanjao podne. Zatim je proučio ikamet i klanjao ikindiju, onda je proučio ikamet i klanjao akšam, a potom je proučio ikamet i klanjao jaciju."
Vrijedi napomenuti da je naklanjavanje propuštenih namaza u džamiji mekruh, jer je izostavljanje namaza grijeh zato ne treba da se to javno pokazuje.
Ezan i ikamet se uče tako što se na početku prouči tekbir četiri puta (Allahu ekber). Na slovu "r" kod prvog tekbira treba biti sukun (ekber) ili će ga se spojiti s drugim tekbirom. Tada će na glasu "r" biti vokal "e". Ne može na glasu "r" doći vokal "i", jer poslije njega dolazi riječ "Allah". Ako bi se iza glasa "r" izgovorio vokal "u", to bi bilo u suprotnosti sa sunnetom.
Lijepo je uljepšavati glas kod učenja ezana, ali se treba kloniti pjevušenja. Nije dozvoljeno mijenjati riječi dodavanjem konsonanata, vokala, dužine ili nečeg sličnog ni na početku niti na kraju. Kod sabahskog ezana dodaje se poslije hajje 'alelfelah (dođi na spas) Es-salatu hajrun minen-nevm (Namaz je bolji od spavanja). Tekst ikameta je kao i tekst ezana. Samo se u njemu poslije riječi 'Hajje 'alelfetah' (Dođi na spas) dodaje 'Kad kametis-salat' (Namaz je počeo) dva puta.
Većina učenjaka smatra da se u ikametu svaka rečenica uči samo jednom, osim 'kad kametis-salat'. To svoje mišljenje argumentuju predajom od Enesa (r.a.): "Naređeno je Bilalu da ezan uči parno (po dva puta svaku rečenicu), a ikamet neparno (po jednom) osim riječi 'kad kametis-salat.' Pod pojmom "neparno" se ovdje misli na "neparno" u disanju i glasu, a ne u riječima (izrazima), kako bi se ovaj hadis slagao s ostalim hadisima koji upućuju na to da se ikamet uči po dva puta. Ti hadisi su ispravni (sahih) i prenose se od Bilala i Ebu Mahzure.
Prilikom učenja ezana i ikameta, okreće se prema Kibli, jer se to okretanje spominje u nekim predajama Abdullah b. Zejdova hadisa. Mujezin će okrenuti svoje lice udesno kod riječi hajje 'ales-salah, a ulijevo kod riječi hajje 'alel-felah u ezanu i ikametu, jer se on tim riječima obraća ljudima i zato treba biti okrenut prema njima.
Mekruh je da ezan uči džunup osoba, a nije pokudeno da ga uči osoba bez abdesta. Ezan džunupa će se ponoviti. Ezan ne uče žena, pijana osoba, luđak i dijete koje nije svjesno svojih radnji (gajru 'akil), a ako bi ga oni proučili ezan će se ponoviti. Ezan se uči duže tako što se izmedu rečenica prave pauze (šutnjom), a ikamet će se ubrzati, tojest neće se praviti pauze izmedu rečenica.
Mekruh je spajati ezan i ikamet, osim kod akšama, a i tada se oni odvajaju šutnjom koja traje otprilike onoliko koliko je potrebno da se prouče tri kratka ajeta.
Nije dozvoljeno učiti ezan za neki namaz prije nego što nastupi njegovo vrijeme. Ako neko čuje ezan u njegovo vrijeme i u njemu nema greški, a uči ga muškarac koji nije džunup, taj slušalac treba da prestane sa - svojim govorom, makar to bilo i učenje Kur'ana i da ponavlja za mujezinom njegove riječi. Kada čuje "hajje 'ales-salah" i "hajje 'alelfelah", reći će: "La havle ve la kuwete illa billah" (nema snage ni moći bez Allaha). Kada čuje na sabahu mujezinove riječi "es-salatu hajrun mine-nevm" (namaz je bolji od spavanja), reći će: "Sadakte ve bererte ve bil-haki natakte" (Istinu si rekao, dobro učinio i istinu zborio) ili "Ma ša'e Allah kane" (Bit će ono što Allah želi).
Abdullah b. Amr prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Kada čujete mujezina, recite isto ono što on kaže, zatim donesite salavat na mene, jer ko donese na mene jedan salavat Allah će na njega deset. Potom molite Allaha da mi dadne el-vesileh, a to je mjesto u Džennetu i pripast će samo jednom Allahovom robu. Nadam se da ću ja biti taj. Ko bude tražio za mene el- vesileh imat će moje zagovorništvo (šefa 'at).
Ko nakon ezana kaže: «Allahumme rabbe hazihid-da'vetit-tameti, ves-salati kaimeti, ati muhammedenil-vesilete vel-fedilete, veb'ashu mekamen mahmudenillezi ve 'adtehu, 'zaslužio je moje zagovorništvo (šefa 'at) na Sudnjem danu'.