Prvi tekbir se još naziva et-tahrime (zabrana), a nazvan je tako jer se njime ulazi u neprikosnovenost namaza (tada klanjaču štošta dozvoljeno postaje zabranjeno, kao jelo, piće, govor i sl.). Prvi tekbir glasi: "Allahu ekber" (Allah je najveći).
Allahov Poslanik (a.s.) je rekao: Ključ namaza je abdest, njegova zabrana je tekbir, a njegovo oslobađanje je selam. Nema (počinjanja) namaza bez tekbira ili nečeg što ga može zamijeniti kao što su riječi Allahu edžellu ili Allahu 'azamu i sl. Izgovaranje sintagme "Allahu ekber" je vadžib, jer se ona prenosi od Poslanika (a.s.). Ko počne namaz nečim drugim, njoj sličnim izrazima, izvršio je farz (obavezu), ali je učinio mekruh tahrimi zbog (izostavljanja) vadžiba.
Ne smatra se da je stupio u namaz onaj koji otegne "be" u riječi "ekber", od čega ona postane "ekbar". Ako bi to prouči u toku namaza, namaz će biti pokvaren, jer se gubi pravo i dobija pogrešno značenje. Isti je slučaj i kod otezanja hemzeta u riječi "Allah", kada ova riječ postane "Aallah".
Ako bi onaj koji klanja za imamom počeo namaz s imamom i izgovorio tekbir istovremeno s njim, ali ga završio prije, njegov početak namaza ne bi bio ispravan, jer je tekbir, koji je farz, završio prije imama.
Ispravnost prvog tekbira uvjetuje se time da bude izgovoren za vrijeme stajanja (kijama). Ako bi klanjač pristupao namazu u džematu u trenutku kada imam bude na ruku'u, a on (klanjač) izgovorio "Allahu" na kijamu (u stojećem položaju), a "ekber" završio na ruku'u, njegovo pristupanje u namaz ne bi bilo ispravno.
(iz knjige Hanefijski mezheb)