Tolerišu se manje nečisti od kojih se teško uščuvati, ili ih je teško uklanjati. Ovako se želi olakšati vjernicima i otkloniti im poteškoće.
Takva nečist je štrcanje urina po odjeći, tijelu ili mjestu, ako je veličine koliko su glave igli, s obzirom na to da se ne vidi očima.To se toleriše, jer se teško toga uščuvati. Prenosi se od El-Hasan el-Basri ja (rahimehullah) da je rekao: "Ko može obuzdati širenje tečnosti? Mi se nadamo da će nam se Allah ( dž.š.) smilovati za mnogo veće stvari od ovoga."
Također, muhe padaju na nečisti, zatim dolaze na odjeću klanjača i neminovno je da se na njihovim nogama nađe nečisti, od koje se niko ne može uščuvati. Islamski naučnici su saglasni da je dozvoljeno obaviti namaz onome koji se poslije velike nužde čistio samo kamenčićima, iako je poznato da čišćenje kamenčićima ne uklanja nečistoću u potpunosti, nego je samo smanjuje. Ovo ukazuje na to da mala nečist ne smeta.
Količina nečisti koja se toleriše određuje se dirhemom. Za nečisti u čvrstom stanju uzima se težina dirhema, a za one u tekućem njegova površina. Po konsenzusu islamskih naučnika, dozvoljeno je zadovoljiti se samo kamenčićima kod pranja nakon velike nužde. Kamenčići ne uklanjaju tragove nečisti, nego je samo umanjuju i isušuju. Ovim se potvrđuje da se nečist oko čmara toleriše, a mjesto oko čmara je upoređeno sa dirhemom.
Ova količina koja se toleriše odnosi se na one nečisti o kojima postoji saglasnost i koje se imenuju kao teške nečisti. Međutim, količina onih nečisti o kojima nema saglasnosti, kao što su preparati od alkohola, izuzimajući vino koje je dobiveno od grožđa, urin životinja čije se meso jede, izmet ptica čije se meso ne jede, a koje se pogane u zraku, jeste veća, a one se, inače, nazivaju slabim nečistima. Toleriše se manje od četvrtine odjeće i tijela na kojem se nađe, jer zapreka za ispravno obavljanje namaza jeste ako su te nečisti obilne i prekomjerne. Nema sumnje da to, ako je manje od jedne četvrtine zaprljano, nije prekomjerno i obilno.
Ako su se pomiješate slabe nečisti sa teškim, one će se tretirati kao i teške. Slabe nečisti se mogu vidjeti samo na onome što nije u tekućem stanju. Ako, pak, u tečnost upadne makar malo slabe ili teške nečisti, smatrat će se nečistom. Zakonodavac toleriše mulj u kišnim i blatnim danima makar ga u nuždi upila cijela odjeća, sve dok se u njemu ne vidi očita nečist.
Nečist može biti vidljiva i nevidljiva. Ako je vidljiva, na način da se vidi golim okom, čišćenje zaprljane odjeće se postiže pranjem vodom ili bilo kojom drugom tečnošću koja će ukloniti nečist tako da nestane njen osnovni dio, izuzimajući tragove koji ostaju i koje je teško potpuno izbrisati. Da bi se ti tragovi potpuno uklonili, potrebna su, izuzev vode, i druga sredstva, kao što je sapun i sl., a nije obavezno njihovo korištenje i neće smetati ako nešto ostane što čista voda nije mogla ukloniti.
Od E bu Hurejre (r.a.) se prenosi da je Havla bint Jessar došla Vjerovjesniku (a.s.), rekavši ga: "Allahov Poslaniče, imam samo jednu odjeću i ja u njoj dobijem mjesečno pranje." Poslanik (a.s.) joj na to reče: Kada prestane mjesečno pranje, operi krvavi dio, a potom u tome klanjaj. Ona ga je dalje pitala: "Allahov Poslaniče, ali ako ne nestanu tragovi?" Dovoljna ti j'e voda i neće ti smetati tragovi krvi, odgovori Poslanik (a.s.).
U slučaju da nečist nije vidljiva, kao kada nema drugačiju boju od boje odjeće na kojoj se nalazi, odjeća će se čistiti pranjem sve dok ta osoba koja pere ne bude sigurna da je ona čista. Postat će sigurna ako je opere tri puta. Taj stav je donesen na osnovu hadisa, kojeg, kao merfu', prenosi Ebu Hurejre: Kada se neko od vas probudi iz sna, neka ne zagnjuruje ruku u posudu dok je ne opere tri puta, jer on ne zna gdje mu je ruka noć provela.
Također, sigurno će se osjećati od nečistoće osoba koja veću količinu vode propusti kroz zaprljanu odjeću. Ako se radi o gruboj odjeći koja je upila nečist, uvjet je da se ona očisti da se opere tri puta, uz cijeđenje nakon svakog pranja, ili da se duži period propušta kroz nju obilna voda, kao kada bi se zaprljani ćilim ostavio u rijeci dan ili noć i smatrat će se čistim i bez cijeđenja.
Cilj čišćenja jeste uklanjanje tragova nečisti sve dok je to moguće, bez obzira na koji način to čišćenje bilo i kojim sredstvima. Da je dozvoljeno uklanjati nečist i drugim sredstvima izuzev vode, dokazuje predaja od Aiše (r.a.), u kojoj se kaže: "Jedna od nas je imala jednu odjeću u kojoj bi imala mjesečno pranje, pa ako bi na njoj ostalo nešto krvi navlažila bi to pljuvačkom i istrugala noktom."
(hanefijski fikh)