Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu, obavljao je hadž sa narodom 23. godine poslije Hidžre, malo prije nego što je poginuo kao šehid, tokom kojeg je tražio čovjeka s kojim je želio da se susretne. Popeo se Omer, radijallahu anhu, na vrh brda, i odozgo gledajući sve hadžije (hodočasnike) glasno povikao: "O hadžije iz Jemena, nalazi li se među vama čovjek po imenu Uvejs? Podigao se starac duge brade, iz mjesta Karana, te rekao: "Vođo pravovjernih, mnogo se raspituješ za toga Uvejsa, no među nama nema nikog po tome imenu, osim mojeg bratića kojeg zovu Uvejs. Ja sam mu amidža, a on je beznačajan i bezvrijedan među nama, nepoznat, najsiromašniji i takvog stanja da nije vrijedan da ti ga spominjemo."
Hazreti Omer, radijallahu anhu, je ušutio (kao da je za njeg nezainteresiran), a zatim upitao: "O, šejhu (starče), a gdje ti je taj bratić o kojem govoriš? Da li je on sa nama u Meki?"
"Da, vođo pravovjernih", odgovorio je starac, "sa nama je u Meki, ali on čuva naše kamile u blizini Arefata."
Omer ibn el-Hattab i Ali ibn Ebi Talib, radijallahu anhum, su uzjahali na magarce, izašli iz Meke i zaputili se ka Arefatu da ga traže. Našli su ga u pohabanoj vunenoj odjeći gdje klanja pod stablom, s pogledom na mjesto sedžde, desnu ruku drži na lijevoj, a deve oko njega.
Omer, r. a., je rekao Aliji, radijallahu anhu: "Oče Hasanov, ako na dunjaluku postoji Uvejs el-Karani, ovo je on, jer su ovo njegova svojstva." Sjahali su i požurili da se susretnu s njim. Osjetivši njihovo prisustvo, skratio je namaz, proučio Et-tehijjatu i predao selam. Njih dvojica su mu se približili i pozdravili: "Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu", a Uvejs uzvratio na isti način.
Omer, r. a., ga je upitao: "Ko si ti?"
Odgovorio je: "Pastir i narodni najamnik."
"Ne pitam te za to", reče Omer, r. a., već kako se zoveš?" "Ko si ti, Allah neka ti se smiluje?" Rekao je: "Ja sam Abdullah (Allahov rob) i sin svog ummeta (naroda)."
Oni su mu rekli: "Mi znamo da su svi na nebesima i na Zemlji Allahovi robovi. Zaklinjemo te da nam kažeš ime kojim te je nazvala majka tvoja."
Rekao je: "Pa šta vas dvojica želite od mene? Ja sam Uvejs ibn Abdullah."
Omer, r. a., je uzviknuo: "Allahu ekber! Neophodno je da nam pokažeš mjesto ispod tvog lijevog ramena."
Upitao ih je: "Zašto vam to treba?"
Na to je Alija, r. a., rekao: "Pejgamber, s.a.v.s., nam te opisao, pa smo primijetili ta svojstva kod tebe, a on nas je obavijestio da se pod tvojim lijevim ramenom nalazi bijeli sjajni biljeg veličine jednoga dirhema ili dinara, pa želimo da to vidimo."
Uvejs im je tada pokazao dio ispod svog lijevog ramena. Kada su Alija i Omer, r. a. ugledali bijeli sjajni biljeg, natjecali su se ko će ga prvi poljubiti i rekli su: "O Uvejse, naš Poslanik, s.a.v.s., naredio nam je da ti prenesemo njegov selam, i naredio nam je da te zamolimo da za nas tražiš oprosta, pa ako to učiniš, Allah neka ti se smiluje, i rekao nam je da ćeš ti biti prvak tabiina (generacija nakon generacije Pejgaberovih ashaba) kao i da ćeš se zauzimati za mnoge na Sudnjemu danu."
Uvejs, radijallahu anhu, je žestoko zaplakao a zatim rekao: "Nadam se da je to neko drugi a ne ja."
Hazreti Alija, radijallahu anhu, je rekao: "Mi smo se uvjerili da si ti taj, u to nema sumnje, pa moli Allaha za nas, Allah ti se smilovao, dovom dobročinitelja."
Uvejs je odgovorio: "Ne upućujem dove specijalno za sebe niti za bilo koga od sinova Ademovih, već za sve vjernike i vjernice, muslimane i muslimanke, na kopnu i na moru, u tmini noći i danju. No, ko ste vas dvojica, Allah vam se smilovao? Ja sam vas obavijestio o sebi, ali ne želim da iko od ljudi zna o tome."
Hazreti Alija, radijallahu anhu, je rekao: "Ovo je vođa pravovjernih, Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu, a ja sam Ali ibn Ebi Talib."
Uvejs, radijallahu anhu, je od radosti skočio na noge, zagrlio ih, poljubio i izrazio dobrodošlicu, kazavši: "Neka vas Allah nagradi u ime ummeta."
"I tebe neka Allah nagradi", odgovoriše. Uvejs zatim reče: "Zar ja ovakav da tražim oprosta za vas?!"
"Da", rekoše, "nama je to potrebno od tebe, pa uputi dovu specijalno za nas."
Uvejs je podigao glavu, moleći: "Moj Allahu, ova dvojica kažu da me vole u ime Tebe i traže da se molim za njih, pa im oprosti grijehe i učini ih od onih za koje će se zauzimati njihov Pejgamber Muhammed, sallallahu aljehi ve sellem."
Hazreti Omer, radijallahu anhu, reče: "Ostani tu, Allah ti se smilovao, dok odem u Meku i donesem ti dio svoje opskrbe i svoje odjeće, jer vidim da ti je odjeća stara i pohabana. Sutra ćemo se, ako Bog da, naći na istom mjestu."
Uvejs reče: "O vođo pravovjernih, sastanka između mene i tebe neće biti, a niti se od danas poznajemo. Šta ću uraditi sa nafakom (hranom) i odjećom? Ovaj moj ogrtač i odjeća od vune, zar mislite da bih to zamijenio sa nečim drugim? Pa moje sandale zakrpljene, kada ću poderati? A ova četiri dirhema, koja sam zaradio čuvajući deve, šta mislite, kada ću ih potrošiti (pojesti)? O vođo pravovjernih, preda mnom je prepreka koju će moći savladati siromašni i mršavi (slabunjavi), pa olakšaj, o oče Hafsin, Allah ti se smilovao, dunjalučko izobilje je obmana (vreća bez dna), kratkotrajno je i prolazno. Ko osvane opterećen dnevnim brigama, razmišljat će o sutrašnjem danu, a ko je opterećen brigama za sutrašnji dan, srce će mu biti vezano za cijelu sedmicu, a čije srce je opterećeno zbivanjima sedmicu unaprijed, neće se odreći ni mjeseca, potom će čeznuti za godinom, a kraj (smrt) mu je bliži od njegovih nada i ispunjenja planova. Ko se sustegne od dunjalučkog izobilja, sutra će naći što želi kod Svemogućeg, u džennetskim perivojima punim svakojakih plodova i svega što se poželjeti može i što um pojmiti ne može."
Čuvši ovo, Omer, radijallahu anhu, svojim bičem je udario o zemlju i glasno povikao: "Kamo sreće da Omera majka nije ni rodila i da nerotkinja nije izliječena."
Uvejs, radijallahu anhu, reče: "Vođo pravovjernih! Idite vi svojim putem a ja ću svojim."
Tako Uvejs ode goneći kamile pred sobom, a Omer i Alija, radijallahu anhum, su gledali za njim dok ga nisu izgubili iz vida. Njih dvojica su se uputili ka Meki.
Hadis koji govori o vrijednosti Uvejsa el-Karanija, kao i ako bi se on zakleo Allahom, Allah, dž. š., bi mu zakletvu ispunio, te da je Pejgamer, s.a.v.s., rekao Hazreti Omeru: "Ako mogneš da ga zamoliš da traži oprosta za tebe, učini to", je vjerodostojan i nalazi se u Sahihu Muslimovom i drugim izvorima.
Ebu Hurejre, r. a., prenosi da je Allahov Pejgamber, s.a.v.s., rekao: "Od Svojih stvorenja, Uzvišeni Allah najviše voli ona koja su čista, nepoznata i nevina; one čije glave nisu počešljane, čija su lica prašnjava i stomaci prazni; one kojima nije dozvoljeno ući u prostorije vladara i kraljeva; one kojima se odbija ako zaprose kakvu bogatu djevojku. Ako su odsutni, niko za njih neće pitati, a kada se pojave, nikome neće biti pravo što ih vidi; kada se ovi ljudi razbole, niko ih ne posjećuje, a kada umru, niko im na dženazu (sprovod) ne dolazi."
Tada je Pejgamber, s.a.v.s., upitan: "Kako možemo upoznati nekoga od njih, Allahov poslaniče?" Pejgamber, s.a.v.s. odgovori: "Takva je osoba Uvejs el-Karani."
Ashabi, radijallahu anhum, (prijatelji Muhameda, s.a.v.s.) upitaše: "Ko je Uvejs el-Kareni."
Muhammed, s.a.v.s., odgovori: "Osoba širokih bionjača, širokih prsa, ravnomjerno građenoga tijela. Brada mu je uvijek blizu grudi, oči usmjerene na mjesto činjenja sedžde, desnu ruku drži na lijevoj, uči Kur'an i stenje. Odjeća mu je prljava, za njega niko ne mari. Nepoznat je na Zemlji ali na nebesima dobro poznat. Zakune li se Allahom, Allah će mu sigurno ispuniti zakletvu. Pod lijevim ramenom ima bijelu sjajnu tačku.
Na Sudnjemu danu reći će se Allahovim robovima: 'Uđite u Džennet (Raj)', a Uvejsu će se reći: 'Stani tu da se napravi prekid.' Allah će mu tada dozvoliti da se zauzme za veliki broj ljudi, onoliko koliko ima plemena Rebi'a i Mudar. Omere i Alija, ako ga sretnete zamolite ga da zatraži od Allaha oprost za vas; Allah će vam tada sigurno oprostiti."
Allahov Pejgamber, s.a.v.s., je rekao: "Uzvišeni Allah ne gleda na vaš izgled (na vanjski lik) i porijeklo, niti na vašu imovinu i bogatstvo, nego gleda vaša srca (iman/vjeru) i vaša djela."