Džuma namaz je stroga obaveza (farz) za svakog ko je kod kuće, u gradovima ili u velikim selima, i ko može da joj prisustvuje. Ta obaveza se ne odnosi na putnika, ženu, bolesnika, na onoga koji nije u stanju da joj prisustvuje, stanovnike pustinje i malih sela u kojima nema predvodnika i kadije.
To je zasebna dužnost, pritvrđenija od podne-namaza, jer se u vezi s njom navode predaje koje sadrže u sebi prijetnju, a kakva se ne novodi kad je riječ o podne-namazu. Tako se navodi kazna za onoga ko ostavlja ovaj namaza, a koja je teža od kazne za propušteni podne namaz. Također, navodi se i nagrada za njegovo klanjanje. Ovaj namaz ima uvjete koje nema podne-namaz. Uzvišeni Allah kaže: O vjernici, kada se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da namaz obavite; to vam je bolje, neka znate.
Od Ibn Omera i Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: Ili će se ljudi okaniti zapostavljanja džume-namaza, ili će Allah zapečatiti njihova srca, pa će postati nemarni.
Allahov Poslanik a.s. je rekao: Džuma je dužnost svakog muslimana koji se nalazi u džematu, osim četveroga: roba, žene, dječaka i bolesnika.
To je stav i cjelokupne islamske uleme, zasnovan na konsenzusu.
Nije dozvoljeno uspostaviti džumu namaz bez saglasnosti odgovornog lica. Dovoljna je dobijena saglasnost za gradnju džamije, a poslije toga se više ne uvjetuje. Kada se dozvoli jednoj osobi da klanja džumu namaz, ona ima pravo da dozvoli drugoj, a ta druga da dozvoli sljedećoj i tako dalje.
Četverica pravednih vladara i njihovi opunomoćenici su obavljali dužnost imama u džuma namazu.
Islamske države koje su okupirali nevjernici su države islama (darul-islam), a ne države rata (darul-harb). Ako namjesnici i suci muslimani, koji se pokoravaju vlastima, bilo uz prisilu ili ne, postave namjesnika, dozvoljena mu je uspostava džume i bajram namaza. A ako su namjesnici nevjernici, dozvoljeno je muslimanima uspostavljanje džume.
Džuma namaz se ne može obaviti mimo džemata, a najmanji broj džematlija su tri čovjeka mimo imama, jer je naredba da se prisustvuje džuma namazu u množini. Uvjetuje se, također, da se obavi na javnom mjestu na kojem je dozvoljen pristup svim ljudima, jer je džuma jedno od obilježja i posebnosti islama. Ako bi vođa zaključao vrata svoje rezidencije, ili prostora na kojem klanja džumu sa svojim prijateljima, džuma ne bi bila valjana.
Allahov Poslanik a.s. je mogao tajno da obavi džumu namaz sa svojim ashabima u Meki, ali je nije mogao obaviti na način da bude svima poznata i pristupačna, bojeći se uznemiravanja od strane nevjernika. To ukazuje na to da se džuma ne može obaviti potajno i da su javnost i pristup svih uvjeti za njeno obavljanje.
Vrijeme džume je vrijeme podne namaza. Džuma nije ispravna ako se obavi prije tog vremena, kao i nakon njegova prolaska, kada se ne može ni klanjati redovno, niti naklanjati. Obaveza osobe koju prođe džuma je da klanja podne namaz. Haram je klanjati podne namaz prije završetka džume osobi koja nema ispriku. Što se, pak, tiče osobe koja ima ispriku, mustehab (pohvalno) je da sačeka da imam završi džumu.
Džuma namaz ima dva rekata u kojima imam uči naglas na kijamu. Ko prispije u trenutku kada je imam na sjedenju prije predaje selama, računat će se da je stigao na džumu namaz, a dopunit će ga kada imam preda selam. Uvjet je da namaz bude poslije hutbe u vremenu podne namaza, kojoj će biti prisutan džemat s kojim se može uspostaviti džuma namaz.
Sunnet je da budu dvije hutbe, između kojih će se napraviti mali razmak jednim kratkim sjedenjem, na osnovu onoga što prenosi Abdullah ibn Omer, koji kaže: "Vjerovjesnik a.s. se obraćao s dvije hutbe, koje bi razdvojio sjedenjem između njih." Sunnet je da mujezin prouči ezan prije hutbe imama, a nakon što se ovaj popne na minber.
Počet će prvu hutbu E'uzubilom u sebi, a zatim će izreći zahvalu Allahu dž.š.. Potom će pručiti dva šehadeta i salavat na Poslanika a.s., uputiti savjete i opomenu i proučit će makar jedan ajet. U drugoj hutbi će učiti dovu svim muslimanima.
Kada se imam popne na minber, ne može se više obavljati namaz, niti govoriti sve dok se ne završi džuma namaz, osim propuštenog namaza (faita) između kojeg i redovnog (trenutnog) namaza (vaktije) mora biti redosljed.
Poslanik a.s. je rekao: Ako kažeš onom do sebe za vrijeme džume dok imam drži hutbu, "slušaj!", već si pogriješio. Ako je zabranjeno pozivanje da se čini dobro i odvraća od zla, što je vadžib, onda nafila pogotovo nije dozvoljena.
Trebalo bi da vođa naroda drži hutbu. On može postaviti svog zamjenika za to. A ako postavi nekoga da klanja namaz, uvjet je da prisustvuje hutbi ili jednom njenom dijelu, uz sposobnost imama da se za njim može klanjati namaz.
Klanjati četiri rekata prije džume je sunnet mu'ekkede (pritvrđeni sunnet), kao i četiri rekata poslije džume sa jednom predajom selama.
Od Ebu Ejjuba el-Ensarije se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik a.s. je klanjao nakon nastupanja podnevskog vremena četiri rekata, pa sam ga upitao: 'Kakav je to namaz koji stalno klanjaš?' On je odgovorio: Ovo je sat kada se otvaraju nebeska vrata, pa volim da mi se u njemu podignu dobra djela. Upitao sam: 'Uči li se u sva četiri rekata?' Odgovorio je: Da. Upitao sam: 'Je li samo s jednim predavanjem selama ili s dva?' Odgovorio je: S jednim predavanjem selama. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanika (a.s.) rekao: "Kada neko od vas bude klanjao džumu namaz neka poslije klanja četiri rekata."
Sunnet je okupati se radi džume namaza, namirisati i poraniti u džamiju. Allahov Poslanik a.s. je rekao: Okupajte se kada hoćete da prisustvujete džuma namazu! Koji god se čovjek okupa za džumu namaz i očisti koliko može, dotjera se i namiriše mirisom koji ima u kući, ode u džamiju, ne rastavljajući dvoje, klanja ono što mu je propisano, a potom sluša hutbu imama, Allah će mu oprostiti grijehe počinjene između dva petka.
Allahov Poslanik a.s. je rekao i ovo: Ko se okupa za džumu namaz, a zatim ode u džamiju, taj kao da je devu žrtvovao. Ko ode u džamiju u drugom satu, kao da je kravu žrtvovao. Ko ode u trećem satu kao da je rogatog ovna žrtvovao, a ko ode u četvrtom satu kao da je kokoš žrtvovao. Ko ode u petom satu kao da je jaje udijelio, a kada imam izađe (na minber), dođu meleki i slušaju hutbu.
(iz knjige hanefijski fikh)