Okretanje prema Kibli je farz, a na to upućuju riječi Uzvišenog:

Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš! Okreni zato lice svoje prema Časnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu.

Ko je u Meki dužan je da se okrene prema samoj Kabi, tako da njegovo lice bude okrenuto u tome pravcu. Čak i ako bi klanjao u svojoj kući, treba da klanja tako da, kada bi se uklonili zidovi, njegovo lice bude okrenuto prema jednom dijelu Kabe. Ko klanja izvan Meke dužan je okrenuti se u njenom pravcu, jer je ova zaduženost postavljena prema mogućnostima.

Kaba je naziv za mjesto na kojem je ona izgrađena, pa ako bi se zidovi prenijeli negdje drugdje i prema njima se okretalo, namaz ne bi bio ispravan. 

Onaj ko nije u stanju da se okrene prema Kibli, klanjat će kako može, jer je zaduženost ustanovljena prema mogućnostima, a pravilo je da se teškoća otklanja, kao kada bi klanjač bio bolestan toliko da se ne može okrenuti prema Kibli, a nema s njim nikoga ko bi ga mogao okrenuti prema njoj. Ili je zdrav i može se okrenuti prema njoj, ali se plaši da bi mu u tom slučaju mogao neprijatelj ili zvijer prići sa druge strane. U takvim situacijama klanjač nije obavezan da se okrene prema Kibli.

Abdullah b. Omer ( r.a.) kaže, prilikom opisivanja namaza u strahu (Salatul-havf): Ako strah bude veći od toga, klanjajte hodajući na .. nogama ili jašući, okrenuti prema Kibli ili ne.  

Obaveznost okretanja prema Kibli spada s onoga ko klanja nafilu jašući, izvan svoga mjesta boravka na osnovu hadisa kojeg prenosi Ibn Omer (r.a.):  Allahov Poslanik ( a.s.) je klanjao na svojoj jahalici kuda god bi se ona okrenula, i vitre je klanjao na njoj, ali nije farzove. 

Ako putnik ne pronađe sredstvo za određivanje pravca Kible i nema koga da pita, potrudit će se da ga odredi i klanjat će prema strani koju smatra Njenim pravcem. Ako bi nakon namaza saznao da je pogriješio u svom određivanju neće ponavljati namaz, jer je uradio što je bilo u njegovoj mogućnosti. Ako bi klanjač u toku namaza saznao da je pogriješio, okrenut će se prema Kibli i neće prekidati namaz. 

Ako bi klanjač pokušao odrediti pravac Kible i odabrao jednu stranu, zatim je napustio, pa klanjao prema drugoj, namaz mu neće biti ispravan, čak kada bi i saznao kasnije da je pogodio pravac Kible. Ako klanjač ne zna gdje je Kibla, a počeo je klanjati namaz i učinio je to bez istraživanja i pitanja, namaz mu nije ispravan, jer je istraživanje (idžtihad) za njega farz, a on ga je ostavio i zato je dužan ponoviti taj namaz. 

Ako bi jedna grupa istraživala i razišla se u pitanju pravca Kible; ako klanjaju pojedinačno, namaz svih će biti ispravan, a ako bi klanjali u džematu neće onog ko ima drukčije mišljenje od svog imama pod uslovom da on u toku namaza bude svjestan te razlike. Ko klanja na brodu mora se okrenuti prema Kibli, ako je u mogućnosti i nije dozvoljeno da klanja kako god se okrene brod, nego se mora okrenuti prema Kibli, kad god se brod okrene jer je to moguće bez poteškoća, a zaduženost je prema mogućnostima.